Na današnji dan je Ante Marković dao ostavku na mjesto premijera SFRJ

Na današnji dan ratne 1991. godine Ante Marković dao je ostavku na položaj jugoslavenskog premijera tj. predsjednika vlade SFRJ. Ta se pozicija službeno zvala predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFRJ, a Marković ju je držao još od 16. ožujka 1989. godine.

Kao jugoslavenski premijer, Marković je pokušao uvesti reforme koje bi spasile posrnuli gospodarski sustav.

Osobito je ostala zapamćena njegova borba s inflacijom, kad je jugoslavenski dinar reformirao tako da je obrisao 4 nule (dotadašnjih 10 000 starih dinara postao je 1 novi dinar), a ujedno ga je fiksno vezao uz tečaj njemačke marke u omjeru 1 : 7.

Zanimljivo je da je Ante Marković prije nego je postao jugoslavenskim premijerom dugo godina bio generalni direktor velikog poduzeća Rade Končar. Čak pune 23 godine bio je vodeći čovjek tog poduzeća koje je bilo jedno od najvećih u Jugoslaviji, s oko 25 000 zaposlenih djelatnika. 

Kraj SFRJ

Ostavka Ante Markovića na današnji dan imala je znatno simboličko značenje kao definitivni kraj Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Ante Marković rođen je u Konjicu 25. studenoga 1924. godine, gdje je prije Drugoga svjetskog rata pristupio je naprednom omladinskom pokretu, te je vrlo rano postao članom Saveza komunista Jugoslavije (SKJ).

Godine, 1941 godine pristupio je Narodnooslobodilačkom pokretu. Marković je 1954. diplomirao elektrotehniku na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Generalnim direktorom postaje 1961. i na toj funkciji ostaje do 1984. U njegovo vrijeme "Rade Končar" je narastao s 2 tisuće na 25 tisuća zaposlenih, među kojima je bilo 4,5 tisuće inženjera.

U politiku ušao 1982. godine

U politiku je ušao 1982 godine, u doba dužničke krize, na položaj predsjednika Izvršnog vijeća Sabora (tj. vlade) SR Hrvatske. Po okončanju četverogodišnjeg mandata, izabran je, 1986 godine, na funkciju predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske.

Za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV) izabran je umjesto Branka Mikulića iz BiH, koji je podnio ostavku. Prilikom preuzimanja funkcije predsjednika SIV-a zahtijevao je da mu se nitko ne miješa u formiranje Vlade. 

Ipak, morao je raditi kompromise, posebno sa sve jačim političarem iz Srbije Slobodanom Miloševićem. Primjerice, Milošević mu je nametnuo Petra Gračanina za funkciju saveznog sekretara za unutrašnje poslove, umjesto Markovićeva kandidata Janeza Zemljariča, koji se Miloševiću nikao nije uklapao u buduće planove.

Nakon burnih političkih događaja koji su eskalirali agresijom Srbije na ostale republike tadašnje Jugoslavije, Marković je ostavku na mjesto predsjednika SIV-a je podnio mjesec dana nakon što je počinjen zločin na Ovčari.

Hrvatska javnost, ogorčena agresijom, to mu je jako zamjerila, pa od tuda Hrvatskom dominira uvjerenje da je Marković stao na Miloševićevu stranu.

Bijeg iz Beograda

Već krajem 1991 razmišljao je kako pobjeći iz Beograda, preko Makedonije do Italije, o čemu se čak dogovarao sa predsjednikom Makedonije Kirom Gligorovim. Na kraju je uspio doći u Zagreb, gdje je ostao do odlaska u Austriju. 

Marković se preselio u Austriju zbog političkog stanja i lošeg tretmana u Hrvatskoj, te zato što je tadašnji kancelar Austrije Franz Vranitzky bio Markovićev dobar prijatelj. Odlučio se nastaniti Grazu jer je blizu Zagreba, te zato što je tako mogao lakše komunicirati sa svojom obitelji, koja je ostala u Zagrebu.

U Austriji se bavio konzultantskim poslovima za velike tvrtke i vlade, između ostaloga i za Vlade BiH i Republike Makedonije. Posljednjih 20 godina života Marković je živio na relaciji Zagreb-Beč-Sarajevo, s time da je većina njegovih poslova bila vezana uz rodnu mu BiH. Poslije rata u BiH je razvio privatni posao.

Marković je 2003. bio svjedok na suđenju Slobodanu Miloševiću na Međunarodnom sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Miloševića je tada izravno optužio kao glavnog krivca za ratove na prostoru bivše Jugoslavije.

Ante Marković umro je u snu u Zagrebu 28. studenoga 2011. godine. Posljednji ispračaj je bio na zagrebačkom groblju Mirogoju, a sahranjen je u Dubrovniku u kojem je proveo mladost.