Mračna strana mira u Koreji - preko leđa malih i običnih

Koliko god se svi radovali normalizaciji odnosa Sjeverne Koreje s ostatkom svijeta, ona ima i svoju jako lošu stranu o kojoj malo tko razmišlja.

Razgovori oko situacije na Korejskom poluotoku posljednjih mjeseci svode se samo na razgovore oko diplomatskih aktivnosti koje bi trebale dovesti do konačnog mira u ovom dijelu svijeta. Nakon niza summita i pregovora u koje su bili uključeni i vođe Sjeverne i Južne Koreje, zatim Kine i konačno SAD-a, odmaklo se mnogo dalje nego što je to bilo u isto ovo vrijeme prošle godine.

U to vrijeme Trump je Sjeveru prijetio 'ognjem i mačem', a njegove riječi smrtno su prestrašile ne samo stanovnike Sjeverne, nego i stanovnike Južne Koreje, tradicionalnog američkog partnera. Svi su bili svjesni da bi Kim Jong Un, u slučaju napada na svoju zemlju, odmah odobrio napade svim raspoloživim sredstvima na svog južnog susjeda, čiji glavni grad leži kojih 30-ak kilometara od granice između dviju zemalja.

Od ukupno 50-ak milijuna ljudi, koliko ih živi u Južnoj Koreji, u Seoulu i okolici živi gotovo pola, pa nije teško zaključiti tko bi podnio najveće žrtve nepromišljene Trumpove politike.

Srećom, Kim Jong Un posljednjih se mjeseci zabavljao hodanjem po crvenom tepihu i svim mogućim izrazima poštovanja svih njegovih donedavnih neprijatelja.

Nakon susreta s južnokorejskim kolegom, ne samo da se uklanja nagomilano teško naoružanje uz granicu, nego se razgovara o ponovnom otvaranju vojno-omunikacijskih linija, studenti igraju prijateljske utakmice, pa se čak razgovara i o obnavljanju željezničkih linija između dvije zemlje.

Današnji mirovni napori nesumnjivo su bolji od prošlogodišnjeg zveckanja oružjem, no u toj navali sreće potpuno se zaboravilo na borbu za ljudska prava u Kim Jong Unovoj domovini. I sad je taj mirotvorni proces došao na naplatu.

Najprije za one koji su iz Sjeverne Koreje uspjeli prebjeći u Južnu, a takvih je trenutačno oko 30.000. O njima brinu organizacije koje se bore i zagovaraju poboljšanje ljudskih prava, no njihov glas u novim okolnostima, kvari nedavno stvorenu idilu.

Otkako je Trump dogovorio s Kim Jong Unom denuklearizaciju, u Južnoj Koreji se već mijenja raspoloženje prema organizacijama koje dijele letke s podsjetnikom na ljudska prava nešto sjevernije.

Vlada je već apelirala da se takvi plakati prestanu distribuirati jer štete mirovinom procesu. U lipnju južnokorejska vlada otkazala je urede vlastitoj zakladi koja se također brine za sjevernokorejski narod koji desetljećima živi u diktaturi, piše The Economist.

Još gore prolaze oni koji i dalje pokušavaju izaći iz Kimove države jer je Kina postrožila kontrole duž granica, a to je bio jedan od glavnih izlaza iz pakla. Istovremeno, kontrolu je pojačala i Sjeverna Koreja. Već je primjetno smanjen broj prebjega.

Čak i u lipnju, kad je mirovni proces bio u punom zamahu, Kim Jong Un je naredio postavljanje nove žičane ograde duž nekih dijelova granice, a Kina je nedavno pojačala privođenja i repatrijaciju prebjega. Tijekom prve polovice 2018. pobjeglo ih je samo 488 što je 18% manje nego u istom razdoblju prošle godine.

"Neki misle da je to možda upravo zbog mirotvornih pregovora i nade Sjevernokorejaca u bolju budućnost", smatra Sokeel Park iz udruge Liberty koja pomaže izbjeglicama da dođu u Južnu Koreju.

Američki predsjednik Trump i južnokorejski Moon zainteresirani su samo za denuklearizaciju Sjeverne Koreje, dok ih unutarnji problemi ove zemlje nimalo ne zanimaju i učinit će sve da udobrovolje diktatora, pa čak i prodavati priče o boljim ljudskim pravima nego što je to bilo prije.

Običnim stanovnicima ostaje samo nada i vjera da će im biti bolje u nekoj dalekoj budućnosti, što je velika sramota za sve uključene u ove pregovore.