Lokalne zajednice pod kišobranima visoke politike

Umjesto stvarnih programa lokalnih lidera i onih koji to žele postati, u predizbornim izvješćima uglavnom čitamo kako je neki visoki dužnosnik posjetio lokalnu zajednicu i dao podršku svojem kandidatu govoreći kako treba raditi na snazi naroda i kako treba ujediniti politiku u nekom višem cilju. Svi ostali, koji se ne slažu ili ih ne zanima nova prazna slama, su izdajnici koji ne bi ni trebali živjeti na mjestu na kojem su se našli.

Tek tu i tamo zaiskri kakva ideja koja bi poboljšala život u lokalnoj zajednici i pokazala kako lokalna vlast, najvažnija a najzanemarenija vlast u državi, zna što radi.

Predizborni izleti

Obično se predizborni izleti svode na pohvale urađenom i prodavanja magle ljudima da im je nešto darovano. No, istina je da su svi putevi, ma kako aljkavo i proračunato bili sređeni, školske dvorane, rasvjete, obnove zgrada, trgova i ostalih predizbornih šminki, ustvari plaćeni iz džepova građana.

Zaboravlja se, a visoke glave to namjerno zasjenjuju, da se sve u zemlji plaća ili iz džepova građana kroz poreze i trošarine ili iz kredita, koje opet vraćaju građani ili iz nekih donacija koje se državi daju u ime građana, nikako ne u ime onih koji redovito skrivaju trošenje novca.

Stoga je tužno gledati kako, kunući se u europsku zemlju, napredak i misli na bolje sutra, prosipaju isprazne priče o visokoj politici u lokalnim zajednicama koje se bore s lošim ili nikakvim vodovodima, s užasnim putevima i nikakvom demografskom politikom.

Podgrijavanje stranaca

S druge strane, i stranci su opet napravili grešku na političkom stoliću s premalo stolica Bosne i Hercegovine. Dopustili su da se u predizborno vrijeme, kad narod, ošamućen pokušajima kontrole pandemije i umoren tapkanjem pregladne vlasti i mlitavih lokalnih lidera, započne glasna priča o visokoj politici. Dopustili su, podržavajući priče o visokim promjenama, da to zasjeni potrebu da građani čuju rješenja problema koja ih se tiču u običnom životu.

Naravno, zaslužuje visoka politika u BiH koja je nisko pala da se poteže i rasteže do konačnog rješenja koje će uvažiti sve ona trošenja svetosti jednakopravnosti u koju se kunu a koja nam ustvari treba.

No, jednostavni, svakodnevni život nije zaslužio da ga se opet skrije pod kišobran nerješivosti kad na nižim razinama postoje rješive stvari. Rješive uz znanje i volju a to se u proteklim mandatima moglo vidjeti u jako malo sredina u ovoj zemlji.

Birači bi, valjda, trebali odlučiti neucijenjenim mozgom, a valjda takvih ima, kakav život žele i u kakvom redu i urednosti ga žele živjeti. Ali, galamom o visokim problemima se podgrijavaju predizborni lonci u neimanju stvarnih rješenja stvarnih životnih problema.

Plaženje jezika

Istodobno, galamdžije vole da ih se potakne na brušenje glasova i šiljenje priče kakvu svi jako dobro znamo. I znamo zašto se ona priča i zašto se ona, s čim se velika normalna većina u zemlji slaže, ne provodi i čini neprovedivom.

Nije nam trebao još jedan strani jezik u vrijeme kad želimo da oni isplaze svoje s planovima za mjesta u kojima živimo. Treba nam papir na kojem stoje rješenja sitnih životnih problema od besplatnih vrtića, boljih uvjeta u školama, razumnih dječjih doplataka i korisnih poticajima mladim obiteljima koje bi barem trebalo pokušati zadržati i pretvoriti u korisne građane svoje zajednice.

No, u stvarnosti gledamo obilaske velikih lidera koji se pretrpe i zaprljaju cipele taj dan, koji prosipaju isprazne priče o svojim projektima plaćenim tužim parama.

Pitanje je, a malo ga tko pita, kako galamdžije o velikim problemima misle riješiti stvari koje zemlju prikivaju za dno, ako ne mogu riješiti metenje ulica, asfalt kojem nije rok trajanja dvije godine i školski wc u kojeg djecu nije strah otići.