Dva mjeseca od početka studentske i građanske pobune protiv režima Aleksandra Vučića, početkom siječnja ove godine predsjednik Srbije izjavio je kako u svakom trenutku može računati na 17.000 svojih lojalista – ljudi odanih njemu osobno, spremnih, kako je rekao, položiti život i sve što im je važno, kako bi ga zaštitili.
Srbijanski list Danas analizirao je ovu izjavu i istaknuvši da ju mnogi vide kao priznanje u strahu od gubitka vlasti, pogotovo u kontekstu očekivanog porasta građanskog otpora potaknutog konkretnim događajem – urušavanjem nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Prema njima, Vučić je želio poručiti kako nije sam te da raspolaže nekom vrstom ''privatne vojske'' ili paravojne formacije.
U proteklim danima, na ulicama širom Srbije pojavljuju se skupine muškaraca slično odjevenih – u crne majice, uske hlače i s crnim kapama – naoružanih tupim i oštrim predmetima. Viđeni su kako u skupinama napadaju građane na prosvjedima, dovodeći ih u izravnu životnu opasnost. Prema tvrdnjama pojedinih sugovornika, ti ljudi prate prosvjede iz grada u grad, uvijek u istom sastavu, i teško da ih ima više od tisuću.
Natalija Stojmenović, zastupnica Zeleno-lijevog fronta, kako piše Danas, kaže da ti ljudi nisu nikakva vojska kako ih režim želi prikazati, već “bande od nekoliko stotina kriminalaca, prevaranata i nasilnika” kojima se lojalnost održava time što im se progledava kroz prste za kaznena djela. “Nas ima više, naš motiv je veći i borimo se za najslabije među nama, dok se oni bore samo da izbjegnu zatvor, gdje im je i mjesto”, istaknula je.
Dodaje kako se svi moraju zapitati što bi zapravo značila “pobjeda” tih lojalista – bi li to značilo masovno iseljavanje građana, njihovo uhićenje ili čak fizičku eliminaciju? Prema njezinim riječima, duh građanskog otpora više se ne može vratiti “u bocu” i vrijeme jednostranog zastrašivanja prošlo je.
Biljana Stojković, članica Predsjedništva Demokratske stranke i profesorica na Beogradskom sveučilištu, smatra da Vučić nema ni približno 20.000 lojalista, a pogotovo ne onih spremnih na fizički sukob. Ističe da većinu tih ljudi čine članovi stranke s ozbiljnim kriminalnim dosjeima koji se skrivaju pod kapama i maskama. Prema njezinom mišljenju, problem je i u podaničkoj ulozi policije, jer dio policajaca surađuje s maskiranim napadačima, a dio stoji u kordonima između prosvjednika i napadača, zasad sprječavajući veće okršaje.
“Vučić ima dva puta – dodatno rasplamsati sukobe i izazvati žrtve pa raspisati izbore, ili izbore raspisati odmah. U oba slučaja rezultat će biti isti: kraj mafijaškog režima”, zaključuje Stojković.
Redatelj i profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti, Janko Baljak, kako piše Danas, smatra da je scenarij u kojem lojalisti pobjeđuju građane nemoguća misija. “Kada plaćeni kriminalci napadnu motivirane i ponižene građane, prednost je uvijek na strani onih kojima se udara na dostojanstvo. Policija i država više ne postoje u funkciji zaštite građana – postoje samo uniformirana lica koja brane mafijašku obitelj na vlasti”, istaknuo je.
Baljak dodaje kako je sada prvi put ozbiljno pomislio na pitanje je li u ovakvim okolnostima uopće moguć bilo kakav izborni proces. ''Sve se ubrzava, jesen je stigla ranije nego što smo očekivali. Policiju, koja je slabo motivirana, nemoguće je držati raspoređenu u desecima gradova punih gnjevnih ljudi. Vučić još uvijek ima izlaznu strategiju – raspisati izbore odmah – no vrijeme koje mu je uvijek bilo saveznik sada više nije na njegovoj strani'', zaključio je.
