Koliko je koštala pravda koju je dijelio sud Haagu

Od 1993. godine iz proračuna Ujedinjenih naroda za Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije odvojene su približno 2,4 milijarde dolara, a sud je tijekom godina primao i razne donacije.

Dramatični događaji iz sudnice u Den Haagu koji su obilježili čitanje presude šestorici optuženih u srijedu i sama presuda sigurno će još dosta dugo biti predmetom javnih rasprava i diskusija. U svemu tome najviše će prevage odnijeti moralne procjene bilo o presudama i njihovim posljedicama, bilo o tragičnoj odluci Slobodana Praljka. Bez namjere da se ovaj put bavi etičnim ocjenama, T-portal je odlučio fokus staviti na nešto opipljiviju materiju – novac.

Uz procjene je li Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, kod nas poznatiji pod nazivom Haški sud, donosio pravedne odluke, u kojoj mjeri, prema kome i kakve posljedice te odluke imaju na odnose zemalja, postoji i ono cinično pitanje: je li se sve to uopće isplatilo? A za barem nekakav odgovor morali smo preispitati koliko je stvarno stajalo funkcioniranje tog suda.

Prema podacima dostupnim u godišnjim izvještajima suda, od 1993. godine pa do danas za njegovo funkcioniranje potrošeno je ukupno oko 2,5 milijardi američkih dolara. Proračuni suda su se na samom početku rada odobravali ad hoc, manje-više istovremeno kad su nastajali troškovi, da bi nakon nekoliko godina konačno ušli u ritam te su se mogli planirati unaprijed.

Prvo desetljeće obilježili su godišnji proračuni, da bi se 2002. godine prešlo na dvogodišnja razdoblja, u skladu s trendom planova i budžetiranja u Ujedinjenim narodima. Godišnji dokumenti također u određenim razdobljima navode koliko je točno potrošeno za rad suda, u drugim razdobljima samo koliko je Generalna skupština UN-a odobrila za rad suda, a u nekim instancama radi se o neto, u drugima o bruto iznosima. Također, prvotno odobrene iznose za rad, posebno kad se radilo o dvogodišnjim  proračunima, bilo je potrebno s vremena na vrijeme prilagođavati zbog tečajnih razlika i sličnog.

No podaci ipak daju uvid u barem općenite okvire kako su se kretale financije i troškovi suda. U prvoj godini tako je za njega bilo odvojeno tek 450 tisuća dolara, da bi već u iduće dvije godine, kad se uspostavljala organizacija samog suda, administracija, počelo sa zapošljavanjem i angažiranjem osoblja te je na sve bilo potrošeno nešto manje od 36 milijuna. Očekivano, s većim angažmanom dolazi i do sve većih iznosa. Tako je 1996. godišnji proračun suda iznosio 30,4 milijuna, a troškovi već 2001. godine dosežu 100 milijuna dolara.

Najviše je, koliko se može ocijeniti prema podacima, za rad suda potrošeno u razdoblju 2008.-2009., kad je Haškom sudu odobren iznos od 342,2 milijuna dolara za te dvije godine, odnosno otprilike 170 milijuna godišnje. Nakon toga proračun se počinje smanjivati i za rad posljednje dvije godine, 2016. i 2017., odobreno je nešto manje od 87 milijuna dolara, odnosno nešto više od četrdeset za svaku godinu. Sveukupno iznosi daju zbroj od 2,4 milijarde dolara za 25 godina postojanja suda.

Spomenuto kretanje financija prati i kretanje broja zaposlenih u Haškom sudu. Od nekoliko desetaka zaposlenih u prvim godinama, preko tisuću njih u razdoblju najaktivnijeg funkcioniranja suda, do današnjih nekoliko stotina.

Uz redovno financiranje iz proračuna Ujedinjenih naroda, Haški sud je primao i donacije bilo izravno u novcu, bilo u raznim drugim vrstama pomoći i to od raznih država, institucija i organizacija. U posljednjim tako objavljenim podacima iz godišnjeg izvještaja o radu suda u 2005. godini, gdje su pobrojani donatori, ukupan iznos novčanih donacija penje se na iznad 40 milijuna dolara, a tijekom godina pomoć je poprimala razne druge oblike, od tehnologije, preko intelektualnog vlasništva, do financiranja dijela zaposlenih.

Među onima koji su davali novčane donacije nalazi se niz očekivanih zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država, koje su donirale barem 16 milijuna dolara, ili Kanade s više od dva milijuna dolara, a u tom rangu se nalaze i donacije Italije i Nizozemske. No među donatorima ima i nešto manje očekivanih stavki. Izravnu donaciju sudu od 2,5 milijuna dolara uputila je tako Malezija, a milijun dolara donirao je i Pakistan. Saudijska Arabija također je bila velikodušna s 300 tisuća dolara, a na samom početku rada suda simboličnu donaciju od 500 dolara uputila je i Namibija.

Uz države, donatori su bili razne organizacije i institucije, kao što su Sveučilište Utrecht, Zaklada McArthur, Zaklada Rockefeller te Otvoreno društvo mađarsko-američkog investitora i milijardera Georgea Sorosa.

Kako bi se svi ti troškovi mogli staviti u nekakav odnos, potrebno je navesti i da se godišnji proračun Ujedinjenih naroda ovih dana kreće u razini 2,7-2,8 milijardi dolara, od čega najveći dio financiraju bogate države. Među njima najviše, više od petine proračuna, dolazi iz SAD-a, a slijede Japan, Kina, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Hrvatska godišnje u opći proračun Ujedinjenih naroda uplaćuje oko 2,5 milijuna dolara.

Procjena o tome je li utrošenih 2,5 milijardi dolara na rad Haškog suda u proteklih 15 godina bilo opravdano ili ne opet se vraća na etiku i diskusiju o tome koliko vrijedi pravda i je li ona uopće zadovoljena, bez obzira na cijenu. Možda je kao zaključak ipak najbolje citirati sam Haški sud koji kaže da 'trošak privođenja pravdi onih najodgovornijih za ratne zločine i trošak pomoći jačanju pravde u bivšoj Jugoslaviji blijedi u usporedbi sa štetom zločina. Izgubljeni životi, uništene zajednice, pokradeno privatno vlasništvo i porušene zgrade i kulturni spomenici, kao i napori međunarodne zajednice za održavanjem mira su neusporedivo skuplji'.