Dodik ne odustaje: BiH mora sankcionirati Haški sud i zaštititi svoj suverenitet

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovno je izazvao političku buru, ovog puta kritizirajući ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića zbog njegove podrške Međunarodnom kaznenom sudu (ICC).

U objavi na društvenoj mreži X, Dodik je Konakovića nazvao "ministrom propasti" te ustvrdio da je BiH "zarobljena bošnjačkim ambicijama" kada je riječ o vođenju vanjske politike.

Njegova ključna zamjerka leži u tome da Predsjedništvo BiH, koje je nadležno za donošenje vanjskopolitičkih odluka, nije donijelo nikakvu odluku o podršci ICC-u, sugerirajući da je Konaković postupio jednostrano. Dodik tvrdi da bi jedina ispravna odluka bila povlačenje BiH iz ICC-a, navodeći da taj sud ne priznaju ni SAD ni Rusija.

Trumpov primjer i anti-globalistička retorika

Dodikova objava referira se na odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa da uvede sankcije ICC-u zbog, kako je tvrdio, ugrožavanja suvereniteta država i prava njihovih građana na samoobranu.

Ova vrsta anti-globalističke retorike postala je prepoznatljiv dio Dodikove političke strategije, kojom se suprotstavlja institucijama koje, prema njegovom viđenju, podrivaju suverenitet Republike Srpske.

Pozivajući BiH da sankcionira ICC i povuče se iz njega, Dodik dodatno zaoštrava unutarnje političke tenzije, koristeći međunarodne teme za naglašavanje podjela unutar zemlje. Njegovi protivnici, s druge strane, ističu da je Dodikova retorika dio šireg nastojanja da oslabi centralne institucije BiH i ojača separatističke tendencije unutar Republike Srpske.

Vanjska politika BiH kao bojno polje unutarnjih sukoba

Ova epizoda još jednom pokazuje kako vanjskopolitičke odluke u BiH često postaju poligon za unutarnje sukobe. Dok Konaković inzistira na podršci ICC-u, Dodik traži distanciranje od institucije koju vidi kao oruđe političkih obračuna.

Ostaje pitanje može li BiH voditi koherentnu vanjsku politiku dok ključni politički lideri koriste svaku priliku za međusobna prepucavanja. U zemlji u kojoj se gotovo svaka međunarodna odluka tumači kroz prizmu unutarnjih etničkih podjela, čini se da politika ostaje zarobljena u beskonačnom ciklusu sukoba, s malo prostora za konsenzus.