Franjo Tuđman rođen je u Veliko Trgovišću 14. svibnja 1922. Školovao se u Zagrebu do početka Drugog svjetskog rata u kojemu je bio sudionik antifašističkog pokreta od 1941., kao obavještajni časnik i politički komesar. Nakon rata radio je kao visoki časnik u Glavnom stožeru JNA u Beogradu i Ministarstvu obrane SFRJ. Završio studij na Višoj vojnoj akademiji 1957., a čin general-bojnika stekao 1960. Na vlastiti zahtjev napustio vojnu službu 1961. te se posvetio znanstveno-istraživačkom radu.
Osnovao Institut za historiju radničkog pokreta u Zagrebu, čiji je ravnatelj bio od 1961. do 1967. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965., a od 1963. do 1967. je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Skupio je opsežnu povijesnu građu i pisao o povijesti Komunističke partije Hrvatske, Isticao je nacionalnu sastavnicu njezine borbe protiv velikosrpskog režima Kraljevine Jugoslavije. Izbačen iz Saveza komunista 1967. i umirovljen.
Zbog "nacionalizma" je 1972. godine osuđen na dvije godine zatvora. Nakon intervjua švedskoj televiziji 1981. ponovo mu je suđeno zbog "kontrarevolucionarne djelatnosti" u čemu je osobito bio "kriv" zbog revizije jugoslavenske propagande o koncentracijskom logoru Jasenovac. Usporedio je propagandne podatke sa službenim popisom žrtava rata iz 1964. godine, prema kojima je u Jasenovcu smrtno stradalo nekoliko desetaka tisuća ljudi. Tuđman je osuđen na 3 godine zatvora, ali je s odsluženja kazne pušten 1983. iz zdravstvenih razloga. Tijekom 1984., vraćen je u zatvor, pa nakon četiri mjeseca zbog pogoršanja zdravstvenog stanja bio uvjetno pušten.
Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, politički se angažirao potkraj 1980-ih.
Godine 1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu te do smrti ostaje njezin predsjednik. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 1990. godine, izabran je za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon donošenja demokratskog Ustava 1990., izabran je 1992. godine za predsjednika Republike Hrvatske.
Autor je Deklaracije o neovisnosti Hrvatske od 25. lipnja 1991. godine i preambule Ustava Republike Hrvatske.
Kao vrhovni zapovjednik, vodio je obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Reizabran je za predsjednika RH 1997., a Hrvatska demokratska zajednica ponovno pobjeđuje na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. godine.
Umro je u Zagrebu 10. prosinca 1999. godine
U njegovu čast, kao oblik jedne od najvećih počasti, zračna luka u Zagrebu nosi njegovo ime, kao i mostovi u Dubrovniku i Osijeku.
