Indeks, koji je predstavio Transparency International u BiH povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, mjeri ključna područja poput demokratskih procesa (ocjena 2), donošenja odluka (2,5), odgovornosti (2,5) i načina raspodjele resursa (1,5 – najlošija ocjena).
Ukazuje na ozbiljne sustavne slabosti, među kojima se posebno ističe nadmoć izvršne nad zakonodavnom vlašću, koja bi trebala provoditi nadzor nad radom vlade. Ova konstatacija navedena je i u izvješću o napretku BiH, u kojem stoji kako "političke vlasti nisu uspjele suočiti se s raširenom korupcijom i aktivno su ometale napredak, što je dovelo do dugotrajne stagnacije i sve izraženijih znakova zarobljenosti države".
Analiza na kojoj se temelji Indeks pokazuje kako stranke održavaju svoju moć kontrolom resursa i pristupa zapošljavanju te na taj način drže pod nadzorom institucije, zbog čega izostaje odgovornost, a demokracija slabi. Tome dodatno pridonosi i nedostatak izbornih reformi, zbog čega građani ne mogu biti sigurni kako njihov glas zaista odlučuje i predstavlja ono za što su glasali, dok se sustavno potkopavaju napori za uspostavu bilo kakvog sustava odgovornosti. Takvo stanje omogućuje političkim strankama da kroz javne nabave, koncesije i zapošljavanje u javnom sektoru koriste javne resurse u interesu stranačkih mreža, a ne građana. Uz to, utjecaji na sustav odgovornosti, posebno na nadzorne institucije, tijela progona i pravosuđe, dovode do selektivne provedbe zakona, dok nekažnjivost ostaje raširena pojava u BiH.
Uz navedeno, pokazuje se kako mediji i civilno društvo, iako formalno priznati kao nadzorna tijela u demokratskom društvu, djeluju u suženom prostoru, bez stvarnih mogućnosti ispuniti svoju ulogu u zaštiti javnog interesa i stvaranju pritiska za odgovornije upravljanje.
"Fenomen zarobljene države možemo opisati kao paralelni svemir, neformalan, koji djeluje usporedno sa službenim institucionalnim sustavom. U njemu stranke diktiraju zapošljavanjem, upravljaju poduzećima i odlučuju o natječajima i koncesijama – ukratko, raspodjeljuju resurse. Tako se nagrađuje lojalnost i održava sustav zarobljene države", izjavio je Srđan Blagovčanin, vodeći autor istraživanja i član TI BiH.
Blagovčanin je istaknuo kako izlaz iz ovakvog stanja mora ići u dva ključna smjera: "Potrebno je ograničiti moć političkih stranaka kroz njihovu demokratizaciju, ali i smanjiti 'plijen' kojim raspolažu, racionalizacijom javnog sektora koji je izvor njihove moći", dodao je, naglasivši kako se ne može očekivati da će politički lideri sami prepustiti nadzor nad javnim resursima, zbog čega promjene moraju doći izvan njihove kontrole – od građana, privatnog sektora i civilnog društva.
Upravo zbog tih nalaza, na konferenciji "Moć, Interesi i Država: Indeks Zarobljenosti BiH", održanoj uz potporu Švedske i Danske povodom 9. prosinca, Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, dio rasprave bio je posvećen uspostavi učinkovitog sustava sprječavanja sukoba interesa. Tom prilikom predstavljena je inicijativa i prijedlozi za novi Zakon o sukobu interesa na razini Federacije BiH, koji se ne primjenjuje od 2013. godine i godinama čeka na usvajanje. Prijedlozi su usmjereni na uspostavu neovisnog tijela za provedbu zakona, jedinstvenog sustava provjere imovinskih kartona te sprječavanje utjecaja privatnih interesa na donošenje odluka nositelja javnih dužnosti.
"Nedostatak transparentnosti, koji je u srži ovog problema, prijeti potpuno potkopati naše napore, uz ozbiljne posljedice za građane. Jačanje transparentnosti i iskorjenjivanje korupcije nužni su za napredak Bosne i Hercegovine na putu prema europskim integracijama", izjavio je Åge Sandal Møller, veleposlanik Danske u BiH, čija je država, zajedno sa Švedskom, pružila potporu održavanju konferencije i samom istraživanju.
Zamjenica veleposlanika Švedske u BiH Sara Lindegren istaknula je kako "korupcija ostaje jedna od najvećih prijetnji napretku Bosne i Hercegovine. Najnovije izvješće Europske komisije šalje ozbiljno upozorenje: korupcija raste, a institucije su sve izloženije političkom utjecaju", dodavši kako znakovi zarobljene države i izostanak napretka u ključnim područjima, od pravosuđa do javne uprave i integriteta izbora, zahtijevaju hitno djelovanje.
