Zna li Papa tko će mu stisnuti ruku u BiH?

Istina i pravda su najvažnija pretpostavka pomirenja, poručio je s poljubljenog bosanskohercegovačkog tla papa Ivan Pavao II 1997. godine. Potom je, 2003. godine, u svojoj poruci rekao kako BiH mora raditi na miru i pomirenju. Iako smo se prije i poslije tih susreta sa Svetim Ocem, bez obzira na vjeru, naciju i sve ostale podjele, hvalili kako smo odabrani, nismo se s mjesta pomaknuli kad su u pitanju temelji iz Papinih poruka.

Danas, 12 godina od pohoda Pape koji je o BiH govorio javno čak 263 puta, i dalje se hvalimo da smo odabrani, a daleko smo i još dalje od istine i pravde. Istinu krojimo kako nama paše, mjerimo ju tuđim lažima i držimo podalje od provjera i izlaganja kritici. Pravdu sijemo samo pred one koji se ne mogu braniti tjerajući daleko pravednost od sebe, štiteći one koji iskrivljuju istinu da bi ispali pravedni. Mir držimo na tankoj niti i, tvrdoglavi u svojim različitostima začinjenim nepoštivanjem drugog i drugačijeg, prijetimo sami sebi i slovimo kao prijetnja drugima. I pomirenje je na tankoj niti koja pukne svaki put kad prostremo svoju istinu pred druge, pa kad se ispod nje krenu nizati slova i proklinjati i jedni i drugi i treći.

I papa Franjo ponovit će ono što je Ivan Pavao II govorio. Najavio je kako će se njegove poruke bazirati na miru, suživotu i međusobnoj suradnji te kako će istaknuti potporu međusobnom dijalogu. Kažu domaćini da Papa zna dobro kakvo je stanje u BiH. Valjalo bi da bolje zna kakvi su ustvari oni koji ga dočekuju raširenih ruku.

Čim je Jorge Mario Bergoglio zasjeo na papinsku stolicu na našim prostorima objavljena je knjiga o korupciji u kojoj Papa kaže kako je korupcija ''zlo našeg vremena'' i ''nešto teže od grijeha''. Trebao bi Sveti Otac znati da su mnoge ruke koje će stisnuti njegovu prilično prljave i da su se iz usana koje će poljubiti prsten na njegovoj ruci nebrojeno puta čule laži i lažna obećanja, koja su stadima zagorčala život.

Neke su djela današnjih domaćina nesretnike u BiH otjerala i u smrt, mnoge danas tjeraju preko granice, a bezidejnost njihovih vizija o suživotu otjerala su narode u različite torove u kojima nemoćni, prisiljeni uzgajati stoljetne mržnje, trpe sebeljubnu, pohlepnu vladavinu. Trebao bi znati Papa da su njegovi domaćini ogledni primjer tvrdnji iz njegove knjige u kojoj kaže kako ''korupcija čovjeka vodi do besramnosti te dovodi do gubitka stida koji čuva istinu...''.

Tek tu i tamo zaiskri prazna priča kako ćemo ih kazniti prvom prilikom. A domaćinima, što će pred Papom biti svetiji od njega, je svejedno sjedili u vlasti ili bili opozicija. Njihovi pipci su duboko urezani u tkivo napaćene zemlje i sišu ga.

Ako Papa poznaje BiH, kako tvrde, trebao bi znati i da njegove priče o rasipništvu, koje su s oduševljenjem dočekane na svim stranama svijeta, ovdje ne vrijede. Kod nas se i pastiri stavljaju na strane domaćina dok stada tupo gledaju i traže slamku spasa u njihovim propovijedima. Vjerski službenici su postali servis za tužne brojke o malo rođenim, umrlim i pobjeglim i razglasna kutija za oglašavanje broja kojeg treba zaokružiti. Umjesto da su glas nade i osude malenih bogova u foteljama, dižu glas za zaokruživanje njihovim imena na glasačkim listićima i svrstavaju se u zidare zidova oko njih i između nas.

Zna Papa da zemlja u koju dolazi slabo čuje, oglušena stoljećima pucnjeva, ušiju začepljenih barutom i ponavljanjem mantri kako Bog onih pored nas nije pravi Bog. No, trebao bi znati da bi ga domaćini, uz pognute glave, blažene smiješke i umilna rukovanja prodali kad bi ta prodaja učvrstila stolicu.