Zločini kod Konjica: Nikome nije jedna čvoka udarena

U nastavku suđenja Aganu Ramiću za zločine počinjene kod Konjica, optuženi je u svojstvu svjedoka Obrane kazao da je poznavao Sinišu Živaka od prije početka rata te da je nosio maskirne hlače i oružje M-48.

Samir Spiljak, koji je 1992. godine bio pripadnik Teritorijalne obrane (TO) Zubčanik, kazao je da je, drugi ili treći dan od napada na Bradinu, Željka Živak naišla i rekla mu da ju je netko našao i kazao joj da ide gore gdje su njene komšije. Rekao je da ju je on vodio pošto je jedini poznavao.

Nitko nije vjerovao

Svjedok tvrdi da im je Željka kazala kako joj je otac ubijen, ali da joj nitko nije vjerovao, te da nisu ni pitali tko ga je ubio. Naveo je da od tunela do kuće Mehe Bukvića nikoga nije sreo.

Spiljak je rekao da mu je Agan Ramić bio komšija, da ga je sretao u svibnju 1992. godine, da je Ramić također bio pripadnik TO Zubčanik, ali da se ne sjeća da li je optuženi bio naoružan i u uniformi. Dodao je da je tunel Bradina miniran u četvrtom ili petom mjesecu 1992. godine i da su ga blokirali Srbi.

Optuženi Agan Ramić je kazao da do četvrtog ili petog mjeseca 1992. godine nije bilo tenzija u Brđanima. Rekao je da su tada iz sela Bradina došle osobe koje su zatočile maloljetne muslimane iz zaseoka kod Brđana. On je kazao da je u srpnju 1992. godine postao pripadnik Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) kao zamjenik zapovjednika za logistiku.

Ramić je rekao da je TO imao zahtjev da Srbi predaju naoružanje ili da se s istim pridruže TO-u. Dodao je da su naoružanje Srba vršili Srpska demokratska stranka (SDS) i Jugoslovenska narodna armija (JNA). Kazao je da u TO-u nije bilo postavljenja te je, na upit Sudskog vijeća, rekao da je bio ''kao neki zapovjednik'', odnosno kontakt osoba, ali da nikad nije sam donosio odluke.

Naveo je da je u rat ušao s crvenom Ladom Nivom, koja je korištena za potrebe TO-a i imala je registarske table TO-a. Kazao je da je tijekom rata koristio crvenu Ladu od Mirka Živaka, te da je s njom imao saobraćajnu nezgodu.

Na upit tužitelja Igora Dubaka, Ramić je rekao da je u kući Srećka Živaka proveo ''tisuću noći'' s njegovim rođakom i da se sjeća Siniše Živaka kao djeteta, prije nego što je otišao za Libiju i Irak tri godine pred rat. Kazao je da je u rat ušao s novcem te da je bilo dovoljno stoke u selu i da nije bio pohlepan.

Nitko nije maltretirao Srbe

''Za ovo vrijeme nikome, prilikom pregovora, vojnih dejstava na Bradini… nikome nije jedna čvoka udarena'', rekao je Ramić objašnjavajući da nitko nije maltretirao Srbe.

Na upite Dubaka optuženi je kazao da je informacije dobivao od bezbjednjaka Nedžada Špage, koji je predvodio primopredaju naoružanja u selu.

Dubak je predočio iskaz optuženog iz 2017. godine, kada je rekao da ne poznaje oštećenog, na što je Agić rekao da se tada nije mogao sjetiti i da je zvao suprugu da pita za to ime i prezime. Agić je kazao da je nosio maskirne hlače, košulju, šešir i da je imao oružje M-48.

Optuženi je rekao da poznaje Nebojšu Živaka i da je on sa ''drugim Brđacima'' odveden 15. lipnja 1992. godine jer je bio na Bradini naoružan i sudjelovao je u borbenim dejstvima.

Ramić je optužen da je u ljeto 1992. godine u selu Brđani kod Konjica, u svojstvu pripadnika Općinskog stožera TO-a Konjic Armije Bosne i Hercegovine, obučen u uniformu ABiH i naoružan, došao do kuće malodobnog Siniše Živaka i tražio od njega da mu uhvati janje.

U optužnici stoji da, kada je Živak uspio da uhvati janje, optuženi je, nezadovoljan janjetom, počeo da udara Živaka, a kasnije su mu se pridružili i ostali pripadnici TO-a.

Naredno ročište zakazano je za 25. travnja, kada bi Tužiteljstvo BiH trebalo iznijeti svoju završnu riječ, prenosi Detektor.