Uskoro knjiga o zločinima nad srpskim narodom u BiH, prvi svezak ima 1.000 stranica

Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba publicitirat će ove godine Atlas zločina, knjigu svih zločina počinjenih nad srpskim narodom u BiH.

Ta građa bit će objavljena u nekoliko svezaka, od kojih prvi ima više od 1.000 stranica koje se odnose samo na devedesete godine prošlog vijeka, ističe direktor ovog centra Milorad Kojić u intervjuu Srni.

On napominje da Republički centar kontinuirano radi na projektu ažuriranja popisa žrtava rata, ističući da je izdana prva publikacija za 35.042 smrtno stradale osobe srpske nacionalnosti u periodu 1991-1995. godine.

Devet publikacija

"Republički centar u svoju bazu unosi podatke i o svim ranjenim pripadnicima Vojske Srpske, MUP-a i civilima u proteklom ratu", objašnjava Kojić.

On ističe da je plan Republičkog centra da u idućoj godini objavi devet publikacija.

"Prošle godine pokrenuli smo projekt intervjuiranja svih pripadnika Vojske i MUP-a Republike Srpske kako bi svaki od njih imao mogućnost da ispriča svoj ratni put i to će biti značajna povijesna građa", napominje Kojić.

Pročitajte još

2021. u znaku broja 21 za ratne zločine

Republički centar je ove godine, zajedno s RTRS-om, počeo da radi dokumentarni film "Svjedok", koji govori o veoma značajnoj osobi za srpski narod liječniku Zoranu Stankoviću, koji je uradio više od 7.500 obdukcija tijekom devedesetih godina.

Kojić navodi da su, u skladu sa zaključkom Vlade Republike Srpske, promovirani izvještaji neovisnih međunarodnih komisija koje su se bavile stradanjem svih naroda u srebreničkoj regiji 1992-1995. godine i stradanju Srba u Sarajevu u istom periodu.

Inzkov zakon koči dokumentiranje

Kojić upozorava da se nametanjem izmjena i dopuna Krivičnog zakona BiH koje je izvršio bivši visoki predstavnik Valentin Inzko pokušava zabraniti dokazivanje istine i iznošenje činjenica te nadmeće samo istina Bošnjaka iz Federacije BiH.

Ovaj centar, kaže Kojić, ulaže maksimalne napore da se istina o proteklom ratu prikaže na dokumentiranim dokazima te da se ne dopusti da se iskrivljivanje povijesnih činjenica koristi u ostvarivanju političkih ciljeva s krajnjim ciljem ukidanja Republike Srpske.

"Ako mi dozvolimo da povijest pišu sudovi, onda povjesničari neće imati što raditi pod zabranom koju je Inzko nametnuo kroz ovaj zakon", upozorava Kojić.

On ocjenjuje da je "Inzkov zakon" nedemokratski te da tako nešto nije zabilježeno bilo gdje u svijetu, zbog čega taj zakon mora biti povučen iz pravnog života BiH.

Republički centar, kaže Kojić, u potpunosti podržava stav obitelji poginulih i nestalih osoba da se nadležnost u traženju nestalih vrati Republici Srpskoj jer Institut za nestala lica BiH definitivno opstruira proces traženja nestalih Srba.

Kojić je podsjetio da odluka o prijenosu ove nadležnosti nije donesena u Narodnoj skupštini Republike Srpske, već je Zakon o nestalim osobama BiH izglasan u Parlamentarnoj skupštini BiH.

On napominje da su obitelji stradalih dale suglasnost za prijenos nadležnosti vjerujući da će se tako nastaviti s kontinuiranim procesom traženja nestalih osoba bez bilo kakve diskriminacije po nacionalnoj osnovi.

"Iskrivljavanje povijesnih činjenica"

"Statistički podaci potvrđuju težnju Bošnjaka da se isključivo kroz proces traženja nestalih lica bave iskrivljivanjem povijesnih činjenica", navodi Kojić.

On napominje da Republika Srpska još traga za 1.652 nestala borca i civila u proteklom ratu.

Podsjeća da je Savjet ministara usvojio Revidiranu strategiju za procesuiranje ratnih zločina, ali da njena primjena nikada nije zaživjela zato što bošnjačka strana, na zahtjev udruženja iz Federacije BiH, već drugu godinu stopira imenovanje nadzornog tijela.

Kojić kaže da on za Bošnjake nije dobrodošao i da oni ne žele da bude član tog tijela u ime Republike Srpske.

On smatra da je Strategija dobar dokument te da je dobar okvir da se bez diskriminacije procesuiraju predmeti ratnih zločina i da se radi prioritetizacija predmeta.

"To znači da, u zavisnosti od složenosti predmeta ratnih zločina, prioritet u procesuiranju imaju najsloženiji predmeti, a to podrazumijeva da se radi o visoko pozicioniranom vojnom, policijskom ili političkom vrhu i da se procesuiraju zločini s najvećim posljedicama", pojašnjava Kojić.

Govoreći o predmetu "Dudaković", Kojić kaže da bi pandemija mogla biti izgovor u određenom trenutku zbog čega se ne održavaju ročišta u tom predmetu, ali da to više nije slučaj.

"Postoje čak i neka opravdanja Suda BiH da su neke osobe iz tog predmeta bolesne te da ne mogu sudjelovati u tom postupku", navodi Kojić i podsjeća da je Zakonom o krivičnom postupku jasno definirano da u takvim situacijama dolazi do razdvajanja postupka i da se postupak vodi za osobe koje su zdravstveno sposobne.

"Isti zločin različita kazna"

On napominje da je u značajnom dijelu tih procesa sudjelovao Republički centar kao servis Tužiteljstvu BiH kroz dostavljanje dokumentacije i osiguravanje svjedoka.

Kojić kaže da postoje različiti aršini u radu pravosuđa BiH pri čemu sudovi Bošnjacima za zločine nad Srbima izriču oslobađajuće presude ili kazne ispod zakonskog minimuma, dok Srbe osuđuju na višegodišnje kazne zatvora.

"Imamo situaciju gdje je osoba srpske nacionalnosti za jednostruko silovanje osuđeno na osam godina zatvora, a imate Bošnjaka gdje je za 21 točku optužnice koja između ostalog obuhvaća silovanje, premlaćivanje, pomaganje u premlaćivanju dobije kaznu od dvije i po godine zatvora", upozorava Kojić.

Nije uspostavljen jedinstven sustav kažnjavanja, ističe Kojić, zbog čega se Srbima u prosjeku izriče 13,7 godina zatvora, a Bošnjacima 7,2 godine.

Kojić navodi i da je od formiranja Instituta za nestale osobe BiH prisutna diskriminacija srpskih žrtava u procesu ekshumacija.

"Nemamo razloga da vjerujemo u dobru volju i namjeru ljudi koji se bave tim procesom. Nažalost, u zadnje vrijeme i neki od srpskih kadrova u Institutu za nestale osobe BiH neadekvatno se posvećuju tom procesu", navodi Kojić.

On je rekao da Republika Srpska nema problem s činjenicom da oni koji su počinili ratne zločine odgovaraju, ali da to mora važiti za pripadnike svih naroda.

"Imamo problem da se uhićavaju Srbi koji nemaju nikakve veze s bilo kakvim događajima i da se stavljaju u određene procese", navodi Kojić.

On je ukazao da je Republički centar u ovoj i ranijim godinama bio u punom kapacitetu na raspolaganju odvjetnicima i optuženim osobama srpske nacionalnosti u procesima kroz dostavljanje relevantne dokumentacije na osnovu koje oni mogu dokazati svoju nevinost.