Zločin u Dretelju: Mediću 14 godina zatvora, Rajić oslobođen
Sud Bosne i Hercegovine osudio je Ivana Medića na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, dok je Tonćo Rajić oslobođen krivice za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u logoru Dretelj kod Čapljine.
Medić je proglašen krivim da je sudjelovao u nečovječnom postupanju i prisiljavanju na seksualni odnos civila srpske nacionalnosti i osuđen je na sedam i po godina zatvora. Zbog osude na sedmogodišnju kaznu za ratni zločin u drugom predmetu Mediću je izrečena jedinstvena kazna.
''Ocjenom dokaza, Vijeće je van razumne sumnje utvrdilo da je Medić počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Vijeće je utvrdilo da su oštećene svjedokinje imale svojstvo civila i da je optuženi silovao svjedokinju B'' , kazao je predsjedavajući Sudskog vijeća, Sead Đikić.
Prema nepravosnažnoj presudi, Rajić je oslobođen krivinje jer svjedokinja A nije potvrdila u potpunosti činjenični opis optužnice, te u nedostatku dokaza Vijeće nije moglo utvrditi da se radi o ratnom zločinu.
Sudsko vijeće je oslobodilo Medića i Rajića plaćanja sudskih troškova.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
Nakon više od godinu dana suđenja, Državni sud je u petak, 17. studenog, izrekao presudu Ivanu Mediću i Tonći Rajiču optuženima za zločine protiv civila u logoru Dretelj kod Čapljine.
Optužnica tereti Medića i Rajiča da su od 5. svibnja do 17. kolovoza 1992. godine, kao pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), sudjelovali u nečovječnom postupanju, te prisiljavanju na seksualni odnos civila srpske nacionalnosti.
Prema optužnici, Medić je u lipnju 1992. u Dretelju silovao zaštićenu svjedokinju 'B' i prilikom ispitivanja mučio svjedokinju 'C', dok je Rajič optužen da je vrijeđao zaštićenu svjedokinju 'A' te joj prijetio puškom.
Saslušano šest svjedoka
Tužiteljstvo BiH je saslušanjem šest svjedoka, vještaka te čitanjem tri iskaza pokušalo dokazati krivicu optuženih, dok su u korist Obrane Medića saslušana dva svjedoka, kao i sam optuženi. Rajičeva Obrana nije imala dokaza.
Zaštićena svjedokinja 'B' ispričala je da je sredinom lipnja 1992. odvedena u Dretelj gdje je bila zatvorena s još nekoliko žena. Ona je, kako je kazala, izvođena više puta, od čega ju je jedanput izveo optuženi Medić.
''Odveo me u jednu prostoriju i rekao da ima potrebu da bude sa mnom. Žene iz sobe gdje smo bile zatvorene rekle su mi da se ne opirem jer bih tek onda dobila degenek. Naredio mi je da se skinem. Silovao me, a onda me vratio u sobu'', izjavila je svjedokinja, dodavši da je od svjedokinje ''A'' saznala da je osoba koja ju je silovala Ivan Medić zvani Poskok.
Svjedokinja ''A'' je navela da je sredinom kolovoza 1992. bila zatvorena u Dretelju kada je vidjela optuženog Rajiča. Kako tvrdi, on se bahato ponašao prema zatvorenicima.
''Ne može da se desi da prođe pored nekoga, a da mu nešto ne uradi. Jednom me vidio kroz rešetke dok sam bila zatvorena u sobi, počeo je da se dere i da me naziva četnikušom, a onda je uperio pušku u mene'', opisala je svjedokinja.
Svjedokinja je rekla da joj je osoba ''B'' ispričala kako ju je silovao optuženi Medić.
''Ona im je bila kao svježa krv. Dobro im je izgledala, stalno su je izvodili'', dodala je ona.
Udarci i paljenje kose
U pročitanom iskazu svjedokinje ''C'' stoji da ju je Medić 1992. u logoru Dretelj ispitivao i maltretirao. Kako je rekla, smještena je u prostoriju u zgradi komande, gdje je zatekla svjedokinju ''A'', a kasnije je dovedena i osoba ''B''.
Izjavila je i da su je Medić i Mirsad Repak jednom ispitivali za sinove. Prema zapisniku, tukli su je, zabijali joj igle pod nokte i palili kosu.
''Ivan Medić iz Ljubuškog me maltretirao zajedno s ostalim. I danas imam ožiljke iznad grudi od gašenja pikavaca. Mene su dva puta silovali, ali nisam vidjela tko jer je bio mrak'', navela je ''C''.
Vještak neuropsihijatar Vjekoslav Kovačević je utvrdio da svjedokinje ''A'' i ''B'' boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja koji je posljedica torture u zarobljeništvu.
''Oba svjedoka su tijekom zarobljeništva tučena, psihički i fizički maltretirana te silovana. Svi ovi događaji imaju za posljedicu da danas pate od kroničnog psihičkog poremećaja, koji je trajnog karaktera, bez mogućeg poboljšanja zdravlja'', kazao je Kovačević.
Svjedok Damir Glogovac je izjavio da je 1992. zajedno s ocem odveden u logor Dretelj gdje je proveo 47 dana i gdje je viđao optužene. Nakon što je otac pušten, Glogovac je premješten da stražari nad ženama u logoru.
Rekao je da je bilo pokušaja da vojnici ulaze kod žena koje su željeli silovati. U tome ih je sprečavao svjedok ''D'', kojeg je Glogovac obavještavao kada bi dolazilo do problema.
Saslušanje svjedoka ''D'' bilo je zatvoreno za javnost.
Zinaida Ibrahimović koja zastupa svjedokinje ''A'' i ''B'', zatražila je da Medić i Rajič oštećenim za pretrpljenu fizičku i psihičku bol i umanjenje životne sposobnosti isplate po 40.000 maraka.
Nadimak Poskok ili Atula
Svjedočeći u svoju korist, optuženi Medić je izjavio da u Dretelju nije silovao zaštićenu svjedokinju ''B'', te da fizički i psihički nije zlostavljao svjedokinju ''C''.
''Ljude koji su bili u logoru upoznao sam na sudu. Tada ih nisam znao… Zaštićenu svjedokinju ‘B’ – nije istina da sam silovao. Mučio i fizički zlostavljao svjedokinju ‘C’ nisam. Kunem se tisuću puta da nisam kriv'', posvjedočio je Medić.
Govoreći o svom nadimku, optuženi je rekao da ga zovu Atula, te da nadimak Poskok nije nikada koristio. On je negirao pripadnost Vojnoj policiji, dodavši da je išao na linije.
Svjedok Marko Vukšić, nekadašnji pripadnik HOS-a je izjavio da je Medić imao dva nadimka, ali da nikada nije čuo da ga neko zove Poskok. Kako je rekao, Medić je bio obični vojnik.
Suđenje je počelo u listopadu 2016. godine, a presuda se očekuje u petak, 17. listopadu.
Optuženi Rajič se tijekom postupka branio sa slobode, dok Medić izdržava zatvorsku kaznu od sedam godina zbog zločina počinjenog u logoru Dretelj i Vojnoj ambulanti u Mostaru.
U ovom predmetu su bili optuženi Miroslav Hristić i Milenko Nogolica, ali je protiv njih postupak razdvojen jer su u bjekstvu.
