Zatražena osuđujuća presuda za zločine u Foči
Tužitelj Behaija Krnjić iznoseći završne riječi zatražio je od Suda Bosne i Hercegovine da osudi Radovana Papricu i Slavka Ognjenovića za silovanje svjedokinje A-1 u mjestu Miljevina kod Foče.
Ognjenović i Paprica optuženi su da su 9. lipnja 1992. godine, s još jednom osobom, na grub način silovali ženu bošnjačke nacionalnosti u Miljevini kod Foče. Na teret im je stavljeno da su silovanje počinili u okviru širokog i sustavnog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske.
Behija Krnjić je naveo da se Paprica i Ognjenović terete za zločin protiv čovječnosti, objasnivši da je izvršen širok i sustavan napad, te da su optuženi znali za postojanje napada na civilno stanovništvo i bili dio njega.
On je kazao da je u razdoblju od početka travnja 1992. godine pa do ožujka 1993. godine, ''započeo, a kasnije postojao, odvijao se sustavni napad'', gdje se srpsko stanovništvo na početku naoružavalo tajno, a kasnije su oružje dijelili javno, te su vršene evakuacije obitelji iz Foče u Srbiju i Crnu Goru, što ukazuje da je napad bio pripreman duže vremensko razdoblje.
Kako je naveo, vršeno je granatiranje naselja sa muslimanskim stanovništvom, paljene su kuće, muškarci su odvođeni u zatočeničke centre te ubijani, a žene maltretirane i silovane. Zabranjeno im je bilo kretanje i komuniciranje.
Rekao je da su svjedoci Tužiteljstva identično navodili činjenice i ispričali događaje iz tog razdoblja.
''Nikada nije bilo proturječnosti u njihovim iskazima'', kazao je Krnjić, dodajući da je saslušano sedam relevantnih svjedoka, čiji se iskazi mogu smatrati “autentičnim, podudarnim i vjerodostojnim pa ih stoga Odbane optuženih nisu mogle ni osporiti”.
On je rekao da se s izuzetnom pozornosšću mora cijeniti iskaz oštećene A-1, jer je za svjedokinju bilo ''izuzetno teško svjedočiti'', kao i da je na osnovu vještačenja utvrđeno da je oštećena pretrpjela duševnu, fizičku i psihičku bol, ali da je sasvim jasno tijekom svjedočenja navela da je prepoznala drugooptuženog Ognjenovića tijekom identifikacije na osnovu fotografije, ali i u sudnici tijekom suđenja.
''Sam iskaz prvooptuženog (Paprice), u svojstvu svjedoka smatram irelevantnim'', kazao je Krnjić, rekavši da je Paprica, svjesno i sračunato negirao sudjelovanje u radnji koja mu je stavljena na teret, a nije ponudio relevantne dokaze.
Prema njegovim riječima iskazi svjedoka Obrane su protivrječni, svjedoci su navodili subjektivna uvjerenja, te su ''više nego očigledno lažno opisivali drugooptuženog''.
Krnjić je kazao da su Obrane optuženih pokušale osporiti optužbe tražeći nepoklapanje u izjavama svjedoka Tužiteljstva, kao i da je u slučaju drugooptuženog, pokušano osporavanje alibijem Ognjenovića, tako što se tvrdilo da je on sve vrijeme bio prisutan na sahrani svog prijatelja.
Za svjedoke Obrane, tužitelj je rekao da se ''može jasno zaključiti da su takvi iskazi unaprijed ''sračunati''.
On je predložio da se optuženi proglase krivim i osude na zatvorsku kaznu, kao i da im se produže izrečene mjere zabrane.
''Sasvim je jasno da ne postoji nijedna olakšavajuća okolnost za ublažavanje kazne'', rekao je Krnjić.
Iznošenje završne riječi Obrane zakazano je za 27. listopad.
