Za zločine u Prijedoru do sada izrečena jedna doživotna kazna i više od 600 godina zatvora

Za zločine počinjene na području Prijedora, u Haškom tribunalu i Sudu Bosne i Hercegovine osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 godina zatvora, kao i na kaznu doživotnog zatvora, koja je izrečena nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću.

Haški tribunal je osudio ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora, a poslije Karadžića, koji je osuđen na doživotnu kaznu i proglašen krivim, između ostalog, za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora, najviša kazna je izrečena Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku općine i Kriznog stožera Prijedor koji je dobio 40 godina zatvora. Za Stakića je Vijeće Haškog tribunala zaključilo da je imao važnu ulogu u etničkom čišćenju grada i sudjelovanju u formiranju logora.

USudu BiH je za zločine nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom Prijedora osuđeno 19 osoba na ukupno 341 godinu zatvora.

U Prijedoru i drugim gradovima će biti obilježen Dan bijelih traka 31. svibnja, na datum kada je Krizni stožer općine Prijedor naredio nesrpskom stanovništvu da stave bijele trake oko ruke te obilježe stanove i kuće bijelim čaršafima.

Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene djece grada Prijedora, kaže da su tisuće ljudi prošle kroz prijedorske logore i protjerane sa svojih ognjišta.

“Postavljanja čaršafa i bijelih traka oko ruke je naređeno kako bi se znalo tko je tko, što je bio signal da neko ne pripada određenom stanovništvu, da je obilježen i da se izvrše represije kakve su izvršene. To znači da je u Prijedoru bilo više od 2.000 civilnih žrtava, i 102 djece starosti od tri mjeseca do 17 godina”, rekao je Bačić.

I ove godine, prema njegovim riječima, Dan bijelih traka bit će obilježen polaganjem 102 ruže za 102 ubijene djece, ali ovog puta, kako dodaje, u povorci neće biti više od 50 osoba zbog situacije uzrokovane koronavirusom. On dodaje da organizatori ne mogu spriječiti građane da ih, ukoliko žele, sačekaju na trgu, odnosno mjestu gdje će ruže biti položene.

Bačić kaže da će na taj način ukazati i na diskriminaciju Bošnjaka i Hrvata povratnika u Prijedor, ali i da uskoro očekuju mišljenje od Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Prijedora o lokacijama koje su predložene za izgradnju spomenika djeci.

Najvišu kaznu pred Sudom BiH za zločine počinjene u Prijedoru dobio je Zoran Babić, koji je osuđen na 35 godina zatvora. Njemu je jedinstvena kazna od 35 godina izrečena nakon što je osuđen zbog sudjelovanja u ubojstvima muškaraca iz Prijedora na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, sudjelovanja u strijeljanju muškaraca bošnjačke nacionalnosti u srpnju 1992. godine ispred džamije u mjestu Čarakovo te zbog ubojstava zatočenika prilikom njihovog transporta iz logara “Omarska” na “Manjaču”.

U tom predmetu je s Babićem osuđen i Darko Mrđa, koji je, osim za zlostavljanja zatočenika koji su transportovani u “Manjaču”, proglašen krivim i za zločine u zaseoku Sredice i mjestu Tukovi, za što je dobio 15 godina, te mu je Sud BiH izrekao jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora budući da je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvima na Korićanskim stijenama.

Deset osoba je oslobođeno optužbi za zločine počinjene u Prijedoru, a među njima su Milorad Radaković te Mitar i Rade Vlasenko, koji su krivice oslobođeni u po dva predmeta.

U Sudu BiH su zbog zločina počinjenih na području Prijedora u toku suđenja u šest predmeta protiv 30 optuženih.

Masovna stradanja u Prijedoru počela su krajem travnja 1992. godine, kada su srpske snage preuzele vlast. Bošnjačko i hrvatsko stanovništvo bilo je obilježeno bijelim trakama, kao i njihove kuće i stanovi.

Uslijedili su napadi na okolna sela, stanovništvo je hapšeno i zatvarano u logore, među kojima su bili “Omarska”, “Keraterm” i “Trnopolje”, a mnogi su u ovim objektima i van njih izgubili živote.

Prema podacima Instituta za traženje nestalih (INO), do sada je pronađeno i identificirano oko 2.588 žrtava s područja Prijedora, a još uvijek se traga za oko 588 žrtava.

''Tijela ubijenih Prijedorčana pronađena su u 98 masovnih grobnica, a posljednja masovna grobnica koja je otkrivena jeste masovna grobnica u Derventi, na mezarju Prvi kvart, odakle je u rujnu 2019. ekshumirano sedam tijela. Njoj je prethodila ekshumacija žrtava iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama 2017., kada je ekshumirano 137 posmrtnih ostataka, iz kojih je dobiveno 112 identiteta”, kazala je glasnogovornica Instituta za traženje nestalih Emza Fazlić.

Prema njenim riječima, u srpnju 2019. je ukopano 86 žrtava ekshumiranih na Korićanskim stijenama. Najveća masovna grobnica koja je otkrivena na ovom području, nastavlja Fazlić, jeste Tomašica, iz koje je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka, od čega 275 kompletnih tijela.

Osim masovnih grobnica, ukupno 445 tijela ubijenih je pronađeno i na drugim lokacijama, odnosno pojedinačnim i zajedničkim grobnicama te površinskim lokacijama.

U Prijedoru je ubijeno 102 djece, a prema podacima Instituta, još uvijek se traga za 40 nastradalih. Najmlađa žrtva je dječak Velid Softić, koji je imao svega dva mjeseca kada je likvidiran.

Najmlađa ubijena djevojčica je Emira Mulalić, koja je rođena 1987. a nestala je u listopadu 1992. godine.

Iz Inicijative ''Jer me se tiče” najavili su obilježavanje Dana bijelih traka i u Sarajevu, na Ajfelovom mostu na Skenderiji, gdje će biti postavljen privremeni memorijal sa imenima ubijene djece Prijedora, kao i da će cvijeće sa imenima 102 djece položiti i u Prijedoru, gdje podršku roditeljima provode u suradnji sa Centrom za mlade “Kvart” i Fondacijom za izgradnju kulture i sjećanja iz Prijedora te “Oštrom nulom” iz Banje Luke.