U ŽZH neradno, ali ne zbog Dana neovisnosti

I u Županiji Zapadnohercegovačkoj srijeda je neradni dan, prema odluci županijske vlade. No, županijski premijer Zdenko Ćosić rekao je za Hrvatski medijski servis kako neće biti nikakvog posebnog obilježavanja Dana neovisnosti BiH.

Proglašavanjem 1. ožujska neradnim danom, želi se, pojašnjava Ćosić, sačuvati sjećanje na ulogu Hrvata u nastanku Bosne i Hercegovine, kao neovisne države.

Ćosić, inače aktualni dopredsjednik HDZ BiH je svjedok i sudionik političkih odnosa, razgovora i pregovora, vodstava triju naroda uoči, tijekom i nakon rata u BiH. Bio je čelnik HDZ BiH u Zapadnoj Hercegovini i zastupnik u Skupštini SR BiH u vrijeme izglasavanja odluke o referendumu o neovisnosti BiH. U razgovoru za Hrvatski Medijski Servis navodi kako su Hrvati bili jedini koji su od početka zagovarali samostalnost BiH.

''Paradoks je danas što su te takozvane probosanske, patriotske stranke razvile jedan oblik državnog nacionalizma, koji prelazi svaku mjeru dobrog ukusa, dok se u to vrijeme kad je država nastajala nisu baš čuli. Bili su za sve opcije više nego za samostalnost'', prisjeća se Ćosić.

Referendum o neovisnosti BiH održan 29. veljače i 1. ožujka 1992. je bio presudan za budućnost BiH. Osim unutarnjih političkih odnosa jedan od zahtjeva, odnosno uvjeta tadašnje Krizne skupine Europske zajednice za bivšu Jugoslaviju za priznanje samostalnosti, odnosno neovisnosti jugoslovenskih republika, bio je i sprovođenje referenduma.

''Mi smo toga bili svjesni. Znamo da je tadašnja srpska politika zagovarala opstanak Jugoslavije kao takve, ako ne cijele onda krnje. S druge strane Hrvati su od prvog trenutka zagovarali neovisnost u odnosu na Beograd i Jugoslaviju, dok je tadašnja bošnjačka politika kalkulirala. Sjećamo se, onih silnih miuslimansko-srpskih historijskih razgovora, dogovora i sporazuma, te raznoraznih kombinacija o ovom ili onom vidu konfederacije. Kada su, međutim, sve opcije propale onda se i njihovo političko vodstvo, na čelu s Alijom izetbegovićem, odlučilo za BiH kao samostalnu državu. Zahvaljujući toj većini referendum je prošao tako kako je prošao. Ali, naravno ostao je taj jedan ožiljak, zato što većina srpskog stanovništva nije baš bila oduševljena time, odnosno protivili su se svakom vidu samostalnosti u odnosu na Jugoslaviju. To je kasnije rezultiralo ratnim sukobima'', kaže Ćosić za HMS.

Podsjeća kako je ono što je u to vrijeme, kako kaže, zasijano i danas aktualno.

''Drugi uvjet uz već spomenuto sprovođenje referenduma od Europske zajednice bio je dogovor u unutarnjem ustrojstvu BiH. Uoči referendumna 1992. godine bio je i postignut dogovor na konferenciji u Lisabonu, potpisana jedna izjava, koja je predviđala BiH kao uniju triju republika, da bi se nakon priznanja BiH i provođenja referenduma odustalo od toga, odnosno Izetbegović ju je povukao, držeći to svojom taktikom da iznudi priznanje. Taj deficit u tom temelju države i dan danas se osjeti i on je kamen spoticanja u svim političkim odnosima'', smatra Ćosić.

Od referenduma o neovisnosti BiH je prošlo 25 godina. S daytonskom BiH nitko nije zadovoljan. Upitan što i kako promijeniti da se svi osjećamo dobro i da BiH bude dobra država i Srbima i Hrvatima i Bošnacima, Ćosić kaže kako svaka zajednica, svako društvo, svaka država svoj opstanak ili samoodrživost veže za legimititet.

''Kad se postigne unutarnji koncenzus o ustroju BiH onda se može govoriti o stabilnosti, održivosti i napretku. Paradoksalno je da danas bošnjačka politika zagovara isti onaj obrazac ustroja kojemu se toliko protivila početkom devedesetih godina, kada je u bivšoj Jugoslaviji srpska, odnosno beogradska politika, zbog brojčane nadmoći srpskog stanovništva zagovarala građanski model uređenja Jugoslavije. Bošnjačka politika tom konceptu suprostavljala je koncept ravnopravnosti naroda, a danas to isto načelo dovode u pitanje prije svega u odnosu na hrvatski narod. Danas se pozivaju na istu tu priču na koju se pozivao Milošević, koriste isti obrazac. U tom smislu nismo puno naučili iz nedavno povijesti. Država BiH niti će biti stabilna, niti prosperitetna, dok se sve strane, svi legitimni, konstitutivni faktori u njoj međusobno ne prihvate kao takvi. Ono što je Hrvatima ustavno zajamčeno, priznato u životu, se ne privhaća i uvijek se pokušava neka opstrukcija tog i takvog sustava kojim se tek toliko za neke dnevno političke potrebe hvalimo, kako smo zemlja različitosti'', kaže Ćosić.