U ovoj čudnoj organizaciji nitko nije zadovoljan

S obzirom na deceniju i po ratovanja u udaljenim krajevima poslije napada na sad 11. rujna, lako se zaboravlja koliko su vremena zapadni špijuni, vojska i diplomati devedesetih godina proveli u nastojanju da spase Balkan od sebe samog, piše za Observer John Schindler, stručnjak za sigurnost i bivši analitičar Nacionalne sigurnosne agencije (NSA).

Navodi kako je raspad Jugoslavije 1991. godine ostavio za sobom nasilje i previranja, a NATO-u, predvođenom SAD-om, pripala je uloga da rješava gadnu zbrku. Danas, jednu generaciju kasnije, privremena rješenja koje je Washington skrojio doživljavaju raspad, a u nestabilno područje jugoistočne Europe ponovo bi se mogao vratiti rat, piše John Schidler, prenosi Avaz.

Životarenje prolupropale države

Bosna i Hercegovina, koja je devedesetih godina privlačila ogromnu pažnju medija, deset godina životari kao polupropala država. Ogrezla u kriminal i korupciju, da ne spominjemo ozbiljan problem s islamskim ekstremizmom, Bosna je bolesna u političkom, ekonomskom i socijalnom smislu. Neobičan improvizirani dogovor, koji je krajem 1995. u Daytonu isposlovao predsjednik SAD Bill Clinton kako bi održao Bosnu na okupu poslije užasnog rata u zemlji, nije ni bio zamišljen da bude više od kratkoročnog rješenja.

Međutim, Bosna i Hercegovina je i dalje zarobljena u daytonskom sustavu, u slaboj državi sa sjedištem u Sarajevu, i vlašću koja se prenijela na dva pseudo-državna entiteta: Federaciju BiH, u kojoj dominiraju muslimani (s hrvatskom manjinom) i Republiku Srpsku. U ovoj čudnoj organizaciji nitko nije zadovoljan. Muslimani imaju preveliku moć, Srbi je imaju nedovoljno, a Hrvati su nezadovoljni što nemaju svoj, treći entitet.

Rukovodstvo Republike Srpske nakon višegodišnjeg nezadovoljstva, prijeti da će se povući iz Daytonskog sporazuma. Predsjednik Milorad Dodik, koji je na nepošten način vodio svoju paradržavu u posljednjih 20 godina, ne skriva oživjeli nacionalizam. Njegove prijetnje da će se RS povući iz Daytonskog sporazuma više nisu fantazija. Washington je nedavno kaznio Dodika tako što mu je uveo sankcije zbog pokušaja da sabotira dogovor iz Daytona. Njega to, međutim, nije uplašilo i proglasio je američku veleposlanicu u Sarajevu ''dokazanim neprijateljem'' bosanskih Srba koja ''nije dobrodošla u Republici Srpskoj''.

Nategnuti odnosi

Budući da su upravo zategnuti odnosi između Srba i vlade u Sarajevu, u kojoj dominiraju muslimani, bili razlog koji je državu gurnuo u rat i genocid 1992. godine, Dodikovi potezi ilustriraju poražavajuće skroman politički napredak - usprkos više od dvadeset godina zapadne političke i vojne intervencije i milijardi dolara pomoći uloženih u suzbijanje bratoubilačkih težnji u Bosni.

Još je gora situacija na Kosovu, bivšoj srpskoj pokrajini, koja je stekla neovisnost zahvaljujući 78-dnevnom granatiranju NATO-a 1999. godine koje natjeralo Beograd na poslušnost. Tenzije jačaju zbog učestalih provokacija iz Beograda. Srbija insistira na neovisnosti kosovskog sjevera, gdje žive mnogi Srbi (Albanci čine više od devedeset posto kosovskog stanovništva, koje broji 1,9 milijuna ljudi, a četiri posto su Srbi, od kojih većina živi na sjeveru u okolini Mitrovice, u blizini Srbije).

Beograd je nedavno poslao u Mitrovicu vlak ukrašen sloganom ''Kosovo je Srbija''ispisanom na 21 jeziku, što su Albanci doživjeli kao namjernu provokaciju. Na sreću, vlak se vratio prije nego što je stigao na Kosovo, pa je eskalacija krize spriječena - za sada. Međutim, srpski predsjednik, veliki nacionalista, zaprijetio je da će poslati vojsku na Kosovo ukoliko netko naudi tamošnjim Srbima, čime bi ponovo počeo zlokoban međuetnički rat, koji je prekinut NATO-ovim granatiranjem 1999.

Veterani džihada

Kosovsko rukovodstvo je reagiralo tako što je zatražilo od EU da smiri Beograd prije nego što stvari izmaknu kontroli, a neki Albanci spominju oživljavanje Kosovske oslobodilačke armije, pobunjeničke snage koja se uspješno borila protiv beogradskog režima 1990. Budući da Kosovo nema vojsku, već samo paravojnu policiju - NATO je insistirao na razoružavanju kako bi se spriječio budući sukob - svaki albanski pokušaj da se ponovo naoružaju samo će ohrabriti još gore ponašanje Srbije.

Da ne govorimo o tome da, s obzirom na činjenicu da su se stotine muslimana s Kosova pridružile Islamskoj državi u Iraku i Siriji i da se veterani džihada sada vraćaju kući, ima dobro naoružanih Albanaca koji su također željni rata.

Ni jačanje nacionalizma Srba nije slučajno. Vladimir Putin provocira Republiku Srpsku, jer službena kremaljska ideologija koja, podrazumijeva solidarnost slovenskih pravoslavaca u odnosu na dekadentni Zapad, nailazi na plodno tlo među mnogim Srbima - naročito u Bosni, koja je pod zapadnom okupacijom od 1995. godine. Moskva je kultivirala Dodika politički i financijski, istovremeno potičući njegove sve glasnije kritike na račun Daytonskog sustava.

Ruski pokloni

Rusko miješanje u Srbiji je samo po sebi zabrinjavajuće. Nije slučajno što je provokativni vlak iz Beograda za Kosovo proizveden u Rusiji. Prisustvo ruskih obavještajnih službi u Srbiji je izuzetno veliko i upadljivo, a nedavno su uspostavili špijunsku bazu na jugu zemlje, čija je svrha očigledno praćenje zapadnih aktivnosti u toj regiji. Prije dva mjeseca, Rusija, Bjelorusija i Srbija izvele su zajedničke vojne vježbe na srpskoj teritoriji ''Slovensko bratstvo'', demonstraciju anti-NATO snaga.

Što je najvažnije, Moskva je Beogradu nedavno poklonila suvremeno naoružanje, uključujući i 60 oklopnih vozila (polovina su tenkovi T-72) i šest Migova-29. Ti zrakoplovi mijenjaju situaciju u regiji. Ruski zrakoplovi, koji bi trebali stići ovog proljeća, učinit će Srbiju jedinom bivšom jugoslavenskom republikom koja ima borbene mlazne zrakoplove. Hrvatska, članica NATO, ima desetine rashodovanih Migova 21, koji su generacijama stariji od Mig-29, a budući da godinama nisu održavani samo će šačica moći poletjeti. Bez pomoći NATO-a Zagrebu, srpski zrakoplovi će dominirati u ovoj regiji.

Međutim, najveća briga u ovom trenutku je opasnost koji za Balkan predstavljaju tajne kremaljske špijunske igre, koje nazivam specijalnim ratom: špijunaža, subverzija, propaganda i terorizam. U studenom prošle godine, operativci povezani s ruskom obavještajnom službom spremali su se da izvedu puč u Crnoj Gori, maloj bivšoj jugoslavenskoj republici na Jadranskom moru, koja pretendira da uđe u NATO, a političari u Beogradu, koji ni najmanje nisu zainteresirani da se svađaju s Moskvom, smatraju kako bi takve ubojice iz sjenke mogle biti prijetnja i za njih. S obzirom na Putinov običaj da uklanja ljude koji mu se ne sviđaju na bezočan način, čini se da su strahovanja opravdana.

Osveta

Prilično je jasno što Putin želi na Balkanu, naime, politički kaos koji će zaokupiti pažnju Zapadu, koji je devedesetih godina od sebe napravio čuvara te regije. On će spremno riskirati lokalni rat da bi to postigao, jer Rusi neće biti oni koji će najviše umirati. Politička rješenja koje je NATO skrojio prije dvadesetak godina sve su krhkija i Moskva se sprema to iskoristiti. Poput mnogih Rusa, Putin vidi zapadnu intervenciju u Bosni i na Kosovu kao napad na slovenski pravoslavni svijet i planira osvetu.

U ovom trenutku NATO raspoređuje snage u Poljskoj i na Baltiku kako bi odvratio Rusiju od avanturizma, ali rusko zveckanje oružjem u svrhu testiranja odlučnosti saveza, 2017. bi se moglo preseliti na Balkan, gdje su države slabe, a zapadna kontrola djeluje klimavo.
''Imajući u vidu što se dogodilo kada je ruska obavještajna služba posljednji put poticala i pomagala tajne srpske mahinacije u Bosni (ubojstvo prijestolonasljednika Ferdinanda), SAD i naši europski saveznici zaista moraju pod hitno smiriti Jugoistočnu Europu, prije nego što problemi izmaknu kontroli i masovno nasilje ponovo zavlada vječito problematičnom regijom'', navodi Schindler u Observeru.