Turska je 'najomiljenija' država bosanskih muslimana

Tisak na njemačkom govornom području se bavi između ostalog utjecajem turske na Balkanu i uhićenjem Ramuša Haradinaja u Bazelu, piše Deutche Welle.

''Migracijska kriza je dozvala u sjećanje općepoznatu mudrost: Balkan pripada Europi. Ono što se tamo događa, nije beznačajno za EU – vidi primjer Balkanske rute. Ona nije ni izbliza tako otvorena kao što je to bila još 2015, jer su prije svega Makedonija, Srbija i Bugarska, iako to ništa ne mijenja na dogmi koju širi vladajući ured u Berlinu, podigle zidove i ograde koje oni tamo dalje, na sjeveru, nikako ne žele imati. Prijetnja turskog predsjednika Receepa Tayyipa Erdogana da bi Turska u svako doba mogla poslati stotine tisuća migranata put Europe, zato je škakljiva za Grčku koja je članica EU, ali do nekontrolirane seobe naroda preko Balkanske rute 2015. više ne može doći tako lako".

Autor teksta Mihael Martens se u nastavku bliže pozabavio utjecajem Turske na Balkanu, koji je, zajedno sa stabilnošću te regije, bio tema konferencije održane u Berlinu u organizaciji Fondacije za znanost i politiku (SWP). Na konferenciju su nedavno pozvani turski, jugoistočnoeuropski i drugi poznavatelji Balkana. U tekstu se najprije objašnjava da „Rusija u regiji već godinama polaže na ometajuću političku, diplomatsku i medijalnu paljbu, na primjer u Srbiji beogradskom radio-stanicom Sputnjik Srbija koji ima i svoj portal vijesti. Sputnjik Srbija pouzdano opskrbljuje slušatelje i čitatelje ružnim vijestima iz navodno moralno posrnule EU, i začinjene jakom dozom antiintelektualizma. Da ne bi sve bilo samo mračno, Sputnjik obogaćuje program dobrim vijestima iz Rusije, koja se predstavlja kao milostiva sila-zaštitnica Srbije. Uz to antieuropske srpske stranke i pokreti iz Moskve ne dobivaju samo moralnu podršku. A što se uz to, uz rusku pomoć događa u podzemnim slojevima interneta, to se samo može naslutiti".

''Što bi bilo kada bi i Turska u jeku svog približavanja Rusiji i Kini počela slijediti sličnu politiku na Balkanu? U Srbiji s tim, doduše, ne bi imala nikakve šanse, ali u drugim dijelovima Balkana, kao među Bošnjacima, dakle bosanskim muslimanima, Turska je uvjerljivo najomiljenija država. U jednoj nedavno objavljenoj studiji SWP o ulozi Turske na Balkanu, citiraju se rezultati jedne turske ankete među 2000 bošnjačkih akademskih građana, prema kojima bi gotovo 75 posto njih izabralo Erdoganovu državu kao cilj – kada bi se morali iseliti'', piše DW.

Martens napominje da i Turska ima instrumenata za utjecanje na balkansko javno mnijenje,na primjer, državnu stanicu TRT ''stalno emitira Erdoganovu propagandu", a tu su i radio-stanice i internet-portali na jeziku regije. Novinska agencija Anadolija ima veliki biro u Sarajevu, iz kojeg izvještava Bosance na njihovom materinjem jeziku. ''Od 2008. ima i biro u Skoplju, koji proizvodi vijesti na albanskom i makedonskom.

"Mi nismo turska kolonija"

Autor piše da ekonomski utjecaj Turske na Balkanu nije veliki, pogotovo ako se zna – kao što je konstatirano i na konferenciji SWP – da su šest balkanskih država zapravo pasivne članice EU, jer su sa zemljama te zajednice infrastrukturno i politički već sada tijesno povezane. ''Tako Turska čak i u Bosni i u dvojim balkanskim državama u kojima muslimansko stanovništvo čini apsolutnu većinu, Kosovu i Albaniji, često stiže do granica svog utjecaja". Mihael Martens podsjeća da su turski diplomati tražili da se iz (inače nacionalizmom zadojenih) povijesnih udžbenika u Albaniji uklone ''antiosmanski" tekstovi, tvrdeći da osmansko osvajanje Balkana nije bilo invazija.

''Slično je i sa sporom oko škola pokreta muslimanskog propovjednika Fetullaha Gulena. One u regiji predstavljaju važnu dopunu držanih školskih sustava, koji baš ne briljiraju kvalitetom". Turski političari traže da se Gulenove škole u Albaniji zatvore, iako su, kako je to rekao jedan albanski diplomat, prije nekoliko godina tražili da se iste te škole podrže svim sredstvima. Autor citira albanskog premijera Edija Ramu koji je poslije Erdoganove posjete u svibnju 2015. rekao: ''Turski predsjednik nas je posjetio i htio je da zatvorimo (Gulenove) škole. On je to rekao kao tko? Kao brat? Kao prijatelj? Ne. On je to rekao kao naš otac", rekao je Rama da bi onda dodao da Albancima nije potreban nikakav otac iz inozemstva: ''Mi nismo turska kolonija.''

Haradinaj - još u pritvoru?

Švicarski dnevnik Neue zürcher zeitung se pozabavio i uhićenjem bivšeg kosovskog premijera Ramuša Haradinaja u francuskom dijelu Bazela na osnovu srpskog naloga za uhićenje. ''Haradinaj je rođen 1968. u regiji Dukađini na zapadu Kosova. Živio je privremeno u Švicarskoj, ali se vratio u domovinu kada je izbio rat. Tamo se borio protiv srpskih specijalaca a uspeo je i pobijediti u konkurenciji s drugim gospodarima rata. Postao je zapovjednik u UČK i potkraj rata je kontrolirao zapadni dio zemlje. Godine 2000. je osnovao AAK (Alijansa za budućnost Kosova) i postao protivnik Hašima Tačija."

''Zapadne diplomate su uzele novopečenog političara u svoje okrilje. Hvalili su ga kao sposobnog da uči i kooperativnog i cijenili poštovanje koje je pokazivao prema njima. Tek su u proljeće 2004. prijetili da taj paternalistički odnos nikako ne odgovara realnim odnosima moći. Mnogi Kosovari su tada bili razočarani zbog toga što su 'međunarodnjaci' htjeli da o statusu zemlje razgovaraju tek kada budu ispunjeni ''standardi" koje su oni postavili. Izbio je pogrom koji je dijelom bio spontan, a dijelom orkestriran."

''On je bio usmjeren prije svega protiv manjina, ali i protiv međunarodne nazočnosti. Sada je bilo jasno: vlast se na Kosovu nije nalazila u rukama ''međunarodne zajednice", već onih bivših gospodara rata koji su svakog trenutka mogli dovesti do izvanrednog stanja. Ramuš Haradinaj je bio jedan od najpoznatijih predstavnika te grupe. Šef misije UNMIK, Soren Jesen-Petersen, potražio je zato njegovu blizinu. Iz toga je nastao savez u vidu muškog prijateljstva".

Autor naglašava da su ''međunarodnjaci" sve više preuzimali u svoje ruke agendu neovisnosti koju je pravila domaća elita, ali su bili upućeni na tu elitu da bi protektorat bio stabilan. ''Kada je protiv Haradinaja u ožujku 2005. Tribunal za ratne zločine podigao optužnicu, Jesen-Petersen ga je nazvao prijateljem i podrškom. Glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla del Ponte se kasnije žalila da joj u istrazi nisu pomagali ni UNMIK ni NATO'', piše DW.

''Kada je Haradinaj posljednji put uhićen u Sloveniji u lipnju 2015, vlast ga je nekoliko dana kasnije pustila na slobodu zbog njegovog imuniteta. Kada bi Francuzi sada donijeli drukčiju odluku, to bi bila prava senzacija."