Suđenje za zločine u Konjicu: Pronašle mrtve sinove

Svjedokinja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine ispričala je kako je našla tijelo sina i drugih nakon napada na Bradinu (općina Konjic) u svibnju 1992. godine.

Ana Živak je kazala da su u selu Brđani držane straže, “svako oko svojih kuća”. Prisjetila se kako su jednom kod štale našli “tandžaru” s 20 metaka, koja je bila neupotrebljiva. Kako je rekla, pušku su predali.

Svjedokinja je kazala da je jednom zapucano po srpskim kućama u selu i da su pobjegli u šumu. Navela je da je s rodbinom naredna dva mjeseca noćivala u šumi, a preko dana bi dolazili kući. Na radiju je, kako je rekla, čula da su “uspješno istjerali srbočetnike iz Brđana”.

Živak je kazala da je njezin sin Tomislav s rođakom Veseljkom nekoliko dana nakon napada na Brđane otišao u Bradinu, a da je ona sa suprugom i maloljetnim, bolesnim sinom ostala, javlja BIRN.

Ona je navela da se njen suprug morao javljati na radnu obvezu svakih 20 dana i da je, kada se jednom vratio, rekao da se velika vojska okupila u Podorašcu. Te noći, kako je kazala, napadnuta je Bradina.

“Neki čovjek je došao i kaže da je pala Bradina… Neko se vratio kući, neki u zatvor. Mog sina i Vese nema nigdje”, izjavila je Živak.

Raspitivala se kod Ramića

Dodala je da je išla kod Agana Ramića da se raspita i da je on gledao u bilježnicu i rekao da su neki ubijeni, dok joj za sina nije ništa kazao. Kako je napomenula, išla je i u zatvor, gdje također nije dobila nikakve informacije.

Živak je ispričala da su ona i druge majke krenule tražiti sinove i da su njihova tijela pronašle na takozvanoj Suljinoj strani. Bilo ih je pet, uključujući njezinog sina Tomislava.

Svjedokinja je rekla da su poslije muškarci pokupili tijela i sahranili ih. Prema njezinim riječima, to je bilo 21 dan nakon što su izginuli. Čula je da su neki bili pogođeni s leđa, a neki u glavu.

Na pitanje Odbrane, Živak je odgovorila da ne zna okolnosti pod kojima su izgubili život i da ne zna da li su sudjelovali u borbi.

Ona je dodala da je 1993. godine njezin suprug odveden u zatvor, a kada je pušten, napustili su to područje i u travnju 1994. došli u Trebinje.

Optuženi za zloćine nad Srbima

Za zločine nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica počinjene u razdoblju od svibnja 1992. do svibnja 1993. godine, optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović zvani Broćeta, Enes Jahić, Senadin Ćibo i Željko Šimunović.

Na teret im je stavljeno da su počinili progon ubojstvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, oni su bili na zapovjednim funkcijama i pripadnici Općinskog stožera Teritorijalne obrane (TO) u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda “Akrepi”, policije i stražari u logoru “Čelebići”.

Suđenje se nastavlja 27. studenog.