Što za Hrvatsku i susjedne zemlje znači ulazak u Schengen?

Jednoglasnom odlukom na sastanku ministara unutarnjih poslova država članica u četvrtak u Bruxellesu Hrvatska postaje 27. članica šengenskog prostora i za manje od mjesec dana ukidaju se granične kontrole na kopnenim i pomorskim graničnim prijelazima, a na proljeće u zračnim lukama.

Ministri unutarnjih poslova 22 države članice EU-a koje su ujedno i članice šengena donijeli su u četvrtak konačnu odluku o “punoj primjeni šengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj”, što znači ukidanje graničnih kontrola prema šengenskom prostoru, javlja Hina.

Istodobno, Bugarska i Rumunjska na istom sastanku nisu dobile zeleno svjetlo. Austrija je bila protiv primitka obje zemlje, a Nizozemci protiv Bugarske.

Hrvatska se današnjom odlukom pridružuje najvećem prostoru na svijetu bez unutarnjih graničnih kontrola među državama.

Kontrole se ukidaju od 1. siječnja 2023.

Od 1. siječnja 2023. ukidaju se granične kontrole na kopnenim i pomorskim hrvatskim granicama sa zemljama šengenskog prostora, dakle sa Slovenijom i Mađarskom, a od 26. ožujka sljedeće godine u zračnim lukama.

Razlog za različite datume je tehničke naravi - potrebno je prilagoditi izlaze za putnike u zračnim lukama jer se letovi unutar šengenskog prostora tretiraju kao domaći letovi. To se uvijek radi kod prvog sljedećeg sezonskog pomicanja sata, što je u ovom slučaju 26. ožujka 2023.

U šengenskom prostoru od 1. siječnja sljedeće godine bit će 27 država članica, od kojih su 23 članice EU-a te Island, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn, koje su izvan Unije.

Od članica EU-a izvan ostaju Bugarska i Rumunjska, koje čekaju već 11 godina na pozitivnu odluku i koja je u četvrtak opet izostala, zatim Cipar, koji ne kontrolira svoj cijeli teritorij te Irska koja ne želi u šengen kako ne bi morala uvesti granične kontrole sa Sjevernom Irskom.

Šengensko područje najveće je područje bez unutarnjih graničnih kontrola s gotovo 420 milijuna ljudi.

Blizu dva milijuna ljudi svakodnevno putuje na posao preko interne granice, a u nekim područjima ti dnevni prekogranični migranti čine do trećinu radne snage.

Odsustvo graničnih kontrola unutar šengenskog prostora donosi znatne uštede i olakšava trgovinu, a za Hrvatsku je to posebno važno s obzirom da će njezin snažni turistički sektor profitirati jer većina turista dolazi iz šengenskih zemalja koji više neće morati satima čekati na prelazak granice.

Hrvatska tako u desetoj godini svoga članstva u EU-u postaje istodobno članicom šengenskog prostora i eurozone, dviju najtješnjih integracija koje čine jezgru cijele Unije.

Za ulazak u šengen potrebno je proći temeljite evaluacije u kojima se procjenjuje može li zemlja preuzeti odgovornost za kontrolu vanjskih granica u ime ostalih država šengenskog područja, učinkovito surađivati s policijskim tijelima drugih država članica šengenskog područja u cilju održavanja visoke razine sigurnosti nakon ukidanja graničnih kontrola, primjenjivati šengenska pravila, kao što su kontrola kopnenih, morskih i zračnih granica (zračne luke), izdavanje šengenskih viza, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka te povezivanje sa Šengenskim informacijskim sustavom i njegova upotreba.

Šengenska evaluacija počela 2015.

Hrvatska je nakon dvije godine članstva u EU-u bila spremna za početak šengenske evaluacije.

Hrvatska vlada je 6. ožujka 2015. godine uputila pismo u kojem je istaknula da je od 1. srpnja iste godine spremna za početak evaluacija u svim relevantnim područjima šengenske pravne stečevine.

Postupak evaluacije počeo je u u lipnju 2016. a završen je u svibnju 2019.

Europska komisija je 22. listopada 2019. potvrdila da Hrvatska ispunjava sve tehničke uvjete za pristupanje šengenu.

Tu su ocjenu jednoglasno potvrdili ministri unutarnjih poslova država članica EU-a u svojim zaključcima sa sastanka 9. prosinca 2021. godine. Ti su zaključci proceduralno nužan uvjet za donošenje konačne odluke o ulasku u šengenski prostor.

Nakon toga sljedeći korak bio je prijedlog konačne odluke o ukidanju graničnih kontrola između Hrvatske i zemalja šengenskog prostora.

Francusko predsjedništvo je na samom kraju svoga rotirajućeg predsjedništva, 29. lipnja ove godine pokrenulo postupak donošenja konačne odluke.

Tada je na sastanku Odbora stalnih predstavnika (Coreper) odlučeno da se u Europski parlament pošalje nacrt odluke o “punoj primjeni šengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj” uz popratno pismo predsjednici Parlamenta Roberti Metsoli u kojem se traži dostava mišljenja što je moguće prije.

Mišljenje Europskog parlamenta u ovom slučaju nije obvezujuće za Vijeće, ali prema pravilima postupka, ono ne može donijeti odluku bez toga mišljenja, ma kakvo ono bilo.

Europski je parlament 10. studenoga na plenarnoj sjednici u Bruxellesu ogromnom većinom podržao ulazak Hrvatske u šengenski prostor i nakon toga preostala je samo jednoglasna odluka šengenskih zemalja što se danas i dogodilo.

Zbog migranata Hrvatska uvela i neovisni nadzor postupanja policije na granicama

Hrvatska je prošla najopsežniji i najdetaljniji proces ocjenjivanja spremnosti za članstvo u šengenskom području, s kakvim se dosad nije susrela nijedna članica EU-a. Ispunila je 281 preporuku u osam područja šengenske pravne stečevine, od čega se 145 preporuka odnosilo samo na područje nadzora vanjske granice.

Postupak evaluacije provodile su ekipe stručnjaka iz Europske komisije i država članica koji su nakon provjera napisali niz izvješća i preporuka za ispravljanje uočenih nedostataka. Slijedom tih preporuka Hrvatska je izrađivala akcijske planove za uklanjanje tih nedostataka. Zadnji akcijski plan za područje upravljanja vanjskim granicama zaključen je u veljači 2021.

Hrvatska je, uz pomoć EU-a, uložila znatna sredstva za zaštitu granica, koje čuva šest i pol tisuća policajaca.

Iz europskih fondova Hrvatska je dobila preko 220 milijuna eura za tehničku opremu za nadzor granice i za edukaciju policajaca.

Hrvatska ima najdulju vanjsku granicu u Europskoj uniji, preko 1350 kilometara s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom.

Najveći dio otpada na granicu s Bosnom i Hercegovinom, 1011 kilometara koja je s obzirom na konfiguraciju terena najzahtjevnija za čuvanje. Opće je mjesto da je hrvatska granica, koja sada postaje vanjska granica šengenskog prostora najbolje čuvana granica u EU-u.

Hrvatska je već nekoliko godina pod velikim pritiskom migranata koji pokušavaju ući na teritorij EU-a.

Hrvatska granična policija predmet je optužbi medija i nevladinih organizacija za nasilno vraćanje i nečovječno postupanje prema ilegalnim migrantima koji pokušavaju prijeći zelenu granicu.

Stoga je Hrvatska uvela neovisni nadzor postupanja policije na granicama prema migrantima i azilantima, a takve nadzorne mehanizme prema prijedlogu Komisije europskog pakta o migracijama i azilu trebale bi imati sve države članice.

Sporazum o Šengenu potpisan još 1985., provedba počela 1995.

Priča sa prostorom bez unutarnjih graničnih kontrola počela je 14. lipnja 1985. kada je pet od tadašnjih 10 zemalja članica: Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska potpisalo sporazum pored Schengena, malog mjesta u Luksemburgu. Međutim, provedba sporazuma počela je tek u ožujku 1995. kada se ukinute granične kontrole između zemalja potpisnica.

Sporazum je dopunjen 1990. godine Šengenskom konvencijom, koja je predložila ukidanje kontrole na unutarnjim granicama i zajedničku viznu politiku.

Sve do 1999. šengenski sporazum bio je međudržavni sporazum između zemalja potpisnica, ali nije bio dio europske pravne stečevine, što znači da institucije EU-a nisu imale nikakvu nadležnost po tom pitanju.

Ugovorom iz Amsterdama, koji je dogovoren 1997. a stupio na snagu 1999., šengenski sporazum postaje dijelom europske pravne stečevine.

U razdoblju od 1995. do danas šengenski prostor EU-a se postupno širio na današnje 22 članice, a od početka sljedeće godine i na 23. Hrvatsku.