Sretan nam rođendan! Ili ipak ne?

Rodni list Bosne i Hercegovine je komplicirana stvar. Nisu poznati ni otac, ni mjesto, ni datum rođenja...

Prema jednima, rodno mjesto današnje Bosne i Hercegovine je Dayton, Ohio, SAD, točnije vojna baza Wright Patterson. Prema drugima, rodno mjesto nije u Americi, već u Mrkonjić Gradu. I datum rođenja je sporan, je li to 1943. ili 1995?

Tko su očevi? Richard Holbrooke ili Josip Broz?

Tako se u jednoj BiH državni rođendan slavi istog mjeseca,ali različitog datuma.

Te 1995. mnogi su Daytonski sporazum smatrali remek-djelom američke diplomacije. Zaustavljen je krvavi rat, tri predsjednika su postigla sporazum i udareni su temelji novoj BiH, onoj koja će krenuti prema Europskoj uniji. Poslije 17 godina, čini se da nismo puno odmakli.

Daytonska BiH jeste diplomatski uspjeh SAD-a koje su za jedan stol nakon brojnih dotadašnjih pokušaja uspjele okupiti Izetbegovića, Tuđmana i Miloševića, te dogovoriti nešto što će se poštovati. Ali uspjeh Daytona se može gledati samo kroz kratkoročne okvire – postignut je mir. Sve ono što slijedi, od povratka izbjeglih do generalnog napretka države nije postignuto.

Sedamnaest poslijeratnih godina je iskorišteno kako bi se još više utvrdile etničke granice toliko; umjesto povratka "svih na svoje" izgrađena su nova naselja za nove stanovnike, lekcija naučena iz primjera Golanske visoravni. Država je zaključana nacionalnim ključevima iz uvijek prisutne 1991. iz tadašnjeg popisa stanovništva.

Glavni potpisnici sporazuma Izetbegović-Milošević-Tuđman su svojim nasljednicima u BiH "u amanet" ostavili i krilaticu "Ima li mene tu", tako da je današnja BiH, rođena ona u Daytonu ili Mrkonjić Gradu, postala leglo korupcije osnažene borbom za vitalne nacionalne interese.

Dayton 2 koji se već godinama najavljuje teško da će donijeti rješenje. Lako je promijeniti zakone i procedure, ali teško je promijeniti stanje svijesti koje nam je donio prvobitni Dayton.

To govore i posljednji lokalni izbori koji su na čelo općina i gradova širom BiH vratili "demokratsku" koaliciju iz 1990., istu onu koaliciju koja je četiri godine kasnije BiH i dovela do današnju situacije.

Sedamnaest godina poslije čini se kako je jedina perspektiva BiH ili raspad ili uvođenje totalnog međunarodnog protektorata. Jer ovako kako ide – ne ide...