Proces pomirenja će početi kada ne budemo licemjerni

U Bosnu i Hercegovinu se od rata naovamo slilo na desetine milijuna konvertibilnih maraka za različite projekte izgradnje mira i povjerenja. Unatoč tome, četvrt stoljeća nakon rata, međunacionalni odnosi još uvijek nisu na zadovoljavajućoj razini. Naprotiv, puni su predrasuda i nepovjerenja jednih prema drugima. 

Svima su puna usta pomirenja, tako da se pokušaj izgradnje mira pretvorio u najobičniji folklor. Svjedočimo uobičajenim procesima viktimizacija kod sve tri nekad zaraćene strane. Ratne i postratne događaje svi promatraju iz svog kuta gledanja. Za jedne je netko heroj, dok je za druge zločinac. Na takvim percepcijama njeguju se kolektivna pamćenja koja se međusobno isključuju, kriminaliziraju jedni druge i nameću komplekse kolektivne krivnje.

U izgradnji mira veliku ulogu imaju poruke koje se šalju s obilježavanja obljetnica ratnih stradanja. Kroz njih možemo najjasnije vidjeti kako se odvija proces međunacionalnog pomirenja i uspostavljanja povjerenja.

Upravo tome svjedoči ovotjedni performans u središtu Sarajeva, gdje su aktivisti Anti-Dayton skupine postavili instalaciju u obliku Republike Srpske prikazane kao velika masovna grobnica s kostima i ostatcima odjeće i obuće.

Borba protiv zaborava, a ne protiv pomirenja

Prilikom postavljanja instalacije na Trgu djece Sarajeva, osnivač Anti-Dayton skupine Nihad Aličković je istaknuo kako je ona postavljena u povodu 21. godišnjice genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici te da njome žele „istinu i činjenice iznijeti na ulicu ljudima pred oči, da vide kako izgledaju masovne grobnice, na čemu leži Republika Srpska, da jednostavno oni ljudi koji nikad nisu posjetili masovnu grobnicu vide kako je to bolno i teško i kroz što je prošao masovno bošnjački narod tijekom agresije“, a o svemu je više rekao i u razgovoru za Bljesak.info.

- Ovakva instalacija može kod određenog broja mladih u RS-u rezultirati mišljenjem da je ono što im se predstavlja kao domovina ustvari nešto što leži na genocidu i da oni to počnu tako shvaćati. Nitko ne traži niti očekuje u ovakvom političkom sustavu da se netko javno žrtvuje. Međutim, možda se i to dogodi, da veći broj mladih poželi skinuti sa sebe teret genocida i urbicida koji su im nametnuli oni koje možda i ne pamte. Dakle, zašto bi netko s osamnaest godina bio nazivan genocidašom u Banjaluci ako on to nije. Također, instalacija oslikava političko i vojno, pa tako i agresorsko stvaranje paratvorevine na genocidan način, ističe Aličković u našem razgovoru.

Uz samu instalaciju masovne grobnice bio je postavljen i natpis „Dobrodošli u Republiku Srpsku“, vizualno identičan onome kakav imamo priliku vidjeti kada prelazimo iz Federacije BiH u spomenuti entitet. Za organizatore je to „geografsko generaliziranje, odnosno prostor na kojem je općenito počinjen genocid, na kojem je iskopano stotine i stotine masovnih grobnica i u kojem se nalaze još mnoge“.

- Također, ovo je generaliziranje onog sustava koji je stvarao tu genocidom tvorevinu, a nikako generaliziranje svega onoga što se u njoj nalazi. Nigdje u instalaciji ne piše da je u njoj sve što postoji genocidno jer bi to bilo izvan pameti, međutim, politika koja negira genocid, presuđeni genocid, je i sama genocidna jer očito nije svjesna težine toga. Dakle, ovo je provokacija istinom, provokacija te vlasti zbog koje se netko treba postidjeti i reći – ''Ja s tim nemam ništa!“. Uz sve to, naravno, nije nam nikakva namjera poticanje mržnje ili borba protiv pomirenja, već borba protiv zaborava, poručuje Aličković.

No, preostali naši sugovornici, Vojislav Savić, Marijan Knezović i Nihat Hebibović, mladi intelektualci iz sva tri konstitutivna naroda, oni pred kojima je tek život, u ovakvim performansima ne vide ništa korisnoga i dobroga, već, naprotiv, samo daljnje otežavanje situacije koje nikako ne vodi u sretniju sutrašnjicu.

Nedopustivo za jedan glavni grad

- Ova postavka u Sarajevu jasna je poruka određenog dijela sarajevske elite srpskom narodu u Bosni i Hercegovini. Nedopustivo je da u centru nečega što bi trebalo biti glavni grad jedne države i svih njezinih građana stoji instalacija koja izravno vrijeđa trećinu njezinog stanovništva i njezina teritorija. Jednostavno, ovo nije način da se zakorači u sretniju sutrašnjicu, rekao je za Bljesak.info Vojislav Savić, mladi politolog i član pokreta Pozitivna Srpska iz Banjaluke.

S njim su se složila i naša dva sugovornika iz Federacije BiH, koji ovakve projekte vide kao najveći anti-patriotizam kojim se svjesno eliminira i etiketira pola države te otežavajuću okolnost za iskreni dijalog o ratu i priznavanje krivnje za počinjene zločine unutar vlastitog nacionalnog korpusa.

- Svi znamo što se dogodilo i to nikada neće biti upitno. No, prikazati polovicu države kao masovnu grobnicu zapravo je najveći anti-patriotizam, a dolazi upravo od onih koji se najviše kunu Bosnom i Hercegovinom. Na cijelom teritoriju BiH događali su se zločini, pa bi u najmanju ruku bilo korektno da su pokraj postojeće instalacije postavili i instalaciju Federacije kao masovne grobnice. Doljani, Ahmići, Uzdol, Trusina... – to su također mjesta gdje su se događali pokolji, jasno naglašava u razgovoru za Bljesak.info  Marijan Knezović, mladi aktivist i kolumnist iz Posušja.

- Ovakva retorika iz Federacije jednostavno otežava bilo kojem Srbinu iz Republike Srpske u dijalogu s nekim svojim sugrađaninom ukazati na zločine koji su počinjeni u srpsko ime, dodao je za Nihat Hebibović, povjesničar i novinar, Konjičanin sa sarajevskom adresom.

Analni otvor bošnjačkog nacionalizma

Ono što ih najviše zabrinjava je činjenica da mnogi, sudeći po medijskim reakcijama, u ovakvim i sličnim performansima i udrugama, u sva tri nacionalna korpusa, vide velike uzore. Slažu se kako je proces pomirenja temelj svih pozitivnih promjena u državi i da u njemu nikako ne može biti mjesta za one koji svojim potezima i porukama razgaljuju mase, oživljavaju stare rane i dodatno potpiruju netrpeljivost. 

- Anti-Dayton skupina je analni otvor bošnjačkog nacionalizma, koja sa sigurne distance govori o genocidu u Srebrenici, pri tome ne vodeći računa kakvu štetu njihova retorika može proizvesti kod onih s kojima se tobože solidariziraju. Oni su sebi uzeli za pravo, kako i rekoše, naplaćivati suze žrtava premda im to nije bilo, niti moglo biti povjereno, ističe Hebibović za Bljesak.info.

- Ako ćemo aktiviste Anti-Dayton klijentele shvaćati kao borce za pomirbu, možemo odmah potpisati stoljetnu svađu. Proces pomirenja će početi kada ne budemo licemjerni, što je očito isuviše daleko. Instalacija je uspjela poslati poruku koja je očito bila cilj, a ona je: „Do nestanka, vašeg – ili našeg!“, naglašava Knezović, dok njegov kolega Savić poručuje kako „ne vjeruje kako je sam Aličković sposoban sročiti bilo kakvu složenu misao o ustavnom uređenju BiH i kako je, zapravo, najveći problem u onima koji stoje iza njega i koji drže određene poluge moći“.