Problemi u podjeli obavještajnih podataka o terorizmu

Iako Ministarstvo sigurnosti BiH smatra borce povratnike s ratišta u Siriji i Iraku ozbiljnom prijetnjom, dužnosnici tvrde da je dijeljenje obavještajnih podataka u istragama između policijskih i sigurnosnih agencija sporo ili nikako.

Šest dana u tjednu Ibrahim Delić živi u malom selu Bočinja nedaleko od Maglaja i brine o svojim ovcama. Ponedjeljkom, međutim, on putuje za Sarajevo da bi mu se sudilo za sudjelovanje u ratu u Siriji.

Delić je jedan od oko 200 pripadnika selefijske zajednice koji su od 2012. godine otputovali u Siriju i Irak. Za većinu se vjeruje da su se borili sa džihadističkim grupama, uključujući Islamsku državu i El-Nusru, koja je povezana s Al-Kaidom.

Prema podacima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), barem 30 njih je ubijeno u sukobima, a oko 50 ih se do sada vratilo kući, među njima i Delić.

“Do sredine 2013. godine nismo imali pojma da ljudi idu ili da planiraju ići, tek smo skoro otkrili da je oko 100 ljudi otišlo”, kaže Goran Kovačević, profesor na Fakultetu za kriminalistiku Univerziteta u Sarajevu.

Pošto su razmjeri problema postali očigledni, bosanskohercegovačke vlasti su u ljeto 2014. godine usvojile zakonske reforme, uvodeći kazneno djelo “protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama”.

Nova kaznena djela se primjenjuju retroaktivno, tako da su optužbama obuhvaćeni Delić i drugi koji su optuženi za ratovanje u Siriji i Iraku prije ljeta 2014. godine. Mnogi su ljuti što im se sudi za kazneno djelo koje nije postojalo u vrijeme kada su otišli na Bliski istok.

“Svi su znali gdje idemo. Niko to tada nije branio. Amerika je tada bila protiv Bashara Al-Assada”, rekao je Delić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH). On poriče da je ratovao i da se priključio terorističkim organizacijama u Siriji, navodeći da je 90 posto invalid. Kaže da je išao da na neki način pomogne sirijskom narodu i da pokuša ljude iz BiH ujediniti u jednu jedinicu jer je vidio da ih “neke jedinice izdaju”.

Delić inzistira da on ne predstavlja rizik po sigurnost i da se vratio kući razočaran “anarhijom” kojoj je svjedočio u Siriji. Vlasti se, međutim, ne slažu.

Povratnici s ratišta “ozbiljna sigurnosna prijetnja”

U veljači ove godine, državni ministar sigurnosti Dragan Mektić je rekao da su sumnjivi borci povratnici iz Sirije i Iraka pod prismotrom jer predstavljaju ozbiljnu prijetnju po sigurnost. On je također rekao da je izdato 67 naloga za njihovo uhićenje, uključujući i nekoliko Interpolovih potjernica za osobama za koje se vjeruje da ratuju u Siriji i Iraku.

Amer Veiz, šef odjela za borbu protiv terorizma u SIPA-i, napominje da ne samo što su neki povratnici iz ratnih zona obučeni za korištenje eksploziva i oružja već su se izložili “dodatnoj radikalizaciji”.

“Operativna saznanja ukazuju za jedan, doduše, na svu sreću, manji broj osoba, da su nakon povratka s tih ratišta nastavila da se dovode u vezu s aktivnostima koje se ogledaju u vrbovanju ili eventualnom pomaganju osobama za odlazak na spomenuta ratišta”, kaže on.

Zamjenik ravnatelja Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH Uroš Pena je istog mišljenja.
“Ove osobe su očigledna sigurnosna prijetnja. Oni su bili spremni da uzmu oružje u ruke i ubijaju, tako da su prijetnja. Nemoguće je da nisu potpuno promijenjeni nakon boravka tamo”, kaže on.
Iako Pena posmatra borce povratnike kao značajnu prijetnju, nije zadovoljan planovima da se za borbu protiv nje formira u Državnom tužiteljstvu samo poseban odjel za terorizam. Umjesto toga, on vjeruje da policijske službe treba i da rade u zajednicama i na prevenciji, uključujući rad s mladim ljudima u školama, kao i bavljenje problemima mentalnog zdravlja.

Pena također napominje da oslanjanje na procjenu broja povratnika i onih koji su u opasnosti od radikalizacije znači da se bosanskohercegovačka policijska tijela “bave samo posljedicama”.
“Ne znamo čak ni koliko je velik problem terorizma i radikalizacije… Dok ne dođemo do suštine koliko je velik ovaj problem i dok se ne formira cijela strategija za bavljenje ovim – a to znači vratiti se na početak, na policiju u lokalnoj zajednici, na to da budete među ljudima, što mi ne radimo više – imat ćemo ovaj problem”, ističe za BIRN BiH.

Agencije “ne dijele informacije”

Čak i kada postoje uvjerljive obavještajne informacije o opasnosti, BIRN BiH saznaje da se one ne dijele uvijek između 15 policijskih službi u BiH.

“Dijeljenje informacija je velik problem. Svaka agencija zadržava najbolje informacije. Oni svi imaju obavezu da dijele informacije, ali to se ne radi uvijek. Oni su ljubomorni. Mi nemamo jasnu definiciju nadležnosti, tako da uvijek imamo probleme”, kaže Pena. Policijski rad u BiH je podijeljen između državnog, entitetskog i županijskog nivoa te Brčko Distrikta.

Ministar unutarnjih poslova Republike Srpske (RS) Dragan Lukač je također rekao BIRN-u da “postojeće agencije ne komuniciraju dovoljno brzo” u terorističkim istragama.

“Iskustvo nam pokazuje da je najveći problem loša koordinacija i dijeljenje operativnih podataka između policijskih agencija. Napadi povezani s terorizmom u Zvorniku i Sarajevu su nam pokazali da moramo surađivati bolje”, kaže on.

Prethodne godine dogodila su se dva incidenta koja je Tužiteljstvo BiH istraživalo kao terorističke napade. U prvom je Nerdin Ibrić ubio jednog policajca u Zvorniku, dok je u drugom Enes Omeragić u Sarajevu ubio dva vojnika, a potom izvršio samoubosjtvo.

Ministar Mektić je nakon napada rekao da je Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) znala par dana prije nego što se dogodila pucnjava u Zvorniku da je “moguć incident”, ali su se iz Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) RS-a žalili da ovu informaciju nisu dobili na vrijeme.

Bosanskohercegovačke vlasti trenutno provode strategiju za borbu protiv terorizma usvojenu 2015. godine, koja predviđa stvaranje jedinstvene baze podataka, dostupne svim policijskim jedinicama, za sve operativne informacije u vezi s radikalizacijom i terorizmom.

“Pa značajno bi to olakšalo aktivnosti u smislu vremena koje je potrebno da se dođe do određenih podataka, razmjene informacija, itekako bi to koristilo. Bilo bi poželjno da policijski službenici Agencije mogu to koristiti u svakodnevnom radu”, kaže Veiz.

Sigurnosne službe “taoci političara”

Stručnjaci vjeruju da je dijeljenje informacija između brojnih policijskih agencija dodatno komplicirano utjecajem političara, od kojih su mnogi, radi političke koristi, spremni eksploatisati međuetničke tenzije u zemlji. Profesor Kovačević čak ide toliko daleko da kaže da je bosanskohercegovački politički sustav “oteo sigurnosni sustav”.

“Naš ustavni poredak je zasnovan na etničkoj pozadini i mi imamo sigurnosne sustave koji rade po istom principu. Imamo Srbe koji rade samo za interes Republike Srpske, i imamo Bošnjake koji premošćavaju nivoe entiteta. Oni ne vjeruju jedni drugima… U suštini, vrlo malo njih radi po zakonu”, kaže on.

Vlado Azinović, ekspert za terorizam i profesor na Fakultetu za političke nauke Univerziteta u Sarajevu, podvlači da rukovoditelje sigurnosnih službi postavljaju političari.

“To nekad otežava profesionalni rad”, kaže on. Stručnjaci vjeruju da je bespotrebni politički utjecaj doveo do toga da incidenti budu prebrzo kategorizirani kao teroristička djela.

“Kada se dogode incidenti, klasifikaciju daju političari. Politika nikada nije bila više umiješana u policijske strukture. Isto važi i za tužiteljstvo i sudove. Ovo je posebno vidljivo kada pričamo o izboru odgovornih osoba, i zato su rezultati loši”, kaže Pena.

Tužiteljstvo BiH trenutno ima otvorenih nekoliko desetina predmeta u vezi s terorizmom, od kojih je otprilike polovina povezana s povratnicima iz Sirije i Iraka.

Džihadisti “radikalizirani u paradžematima”

Prema dostupnim informacijama, većina bosanskohercegovačkih džihadista je radikalizirana ekstremističkim propovijedanjem na internetu ili u paradžematima koji rade izvan kontrole Islamske zajednice u BiH. Islamska zajednica je trenutno u procesu zatvaranja tih paradžemata. Kažu da su bila formirana 64 paradžemata širom zemlje.

“To je široko rasprostranjen fenomen. Obično svako mjesto ima vlastiti paradžemat. Islamska zajednica treba hitno da se bavi ovim problemom, a posebno pojedinačni imami koji rade na nivou zajednice”, kaže za BIRN BiH član Reisul-uleme Ismet Veladžić.

Mnoge vođe paradžemata u BiH oštro odbijaju etiketu ekstremista. Molitve u jednom od takvih paradžemata u selefijskom selu Ošve vodi dvadesetosmogodišnji Selvedin Džanić.

Iz SIPA-e su za BIRN potvrdili da je selo Ošve pod prismotrom jer predstavlja “sigrunosno interes u pogledu nasilnog ekstremizma i radikalizma”. Džanić, međutim, inzistira da se o ovom selu nepravedno negativno izvještava u medijima.

“Mi samo želimo da živimo islamskim životom… život u molitvi”, kaže on.

Prevencija i rehabilitacija

Stručnjaci i dalje brinu da se, osim pokušaja da se zatvore paradžemati i procesuiraju povratnici s ratišta, malo radi na bavljenju osnovnim uzrocima radikalizacije. Osim programa “Super građani” – koalicije NVO-a koje je spojila Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) radi bavljenja svim vrstama zločina mržnje u BiH – država je tek skoro počela provoditi strategiju protiv nasilnog ekstremizma pripremljenu 2015. godine.

Profesor Kovačević kaže da se država mora boriti protiv siromaštva, korupcije, organiziranog kriminala i niskog nivoa obrazovanosti prije nego što se ovim pitanjima može efektno baviti. Oko 800.000 građana, skoro četvrtina stanovništva, nezaposleno je i predstavlja, kaže Kovačević, “veliku masu za radikalizaciju”.

“Mi imamo veoma slabe formalne i neformalne mehanizme za obrazovanje i kontrolu stanovništva… trebamo pomići ljudima, da ih obrazujemo, da im pomognemo da nađu poslove i da radimo s mladim ljudima”, kaže on.

Stručnjaci vjeruju da sve dok BiH ostaje izrazito podijeljena po etničkim linijama, bavljenje jednom vrstom radikalizma, u ovom slučaju islamskog ekstremizma, bit će teško izvesti. Banjalučki sociolog Ivan Šijaković kaže da “bosanskohercegovačko društvo kao cjelina pati od ekstremne radikalizacije na svim poljima”.

“Problem je što imamo ekstremno radikalno ponašanje u parlamentima – političari iznose radikalne izjave. Također, mi kao društvo ne radimo na stvaranju sustava vrijednosti za mlade ljude, posebno za one koji su marginalizirani u ruralnim oblastima”, kaže on.

Osim nedostatka programa prevencije, stručnjake također brine da se prosto procesuiranje boraca povratnika može pokazati kao kontraproduktivno, posebno jer se za neke misli da su prvobitno i radikalizirani u zatvorima.

Profesor Azinović napominje da su mnogi napustili Siriju jer su bili zgroženi onim što su vidjeli.
“Prije odlaska iz BiH govorilo im se kako odlaze u najčasniju od svih misija i kako će se tamo boriti rame uz rame s najboljim od najboljih, a u Siriji su svjedočili pljačkama, pedofiliji, silovanjima, narkomaniji, bježanju s položaja, prelasku čitavih formacija na stranu protivnika u zamjenu za novac”, kaže Azinović.

U izvještaju iz 2015. o borcima u Siriji, čiji je koautor sa teologom i kolumnistom Muhamedom Jusićem, Azinović predlaže uspostavljanje linija komunikacije s borcima, njihovim obiteljima i posebno članovima obitelji koji su se protivili njihovom odlasku u Siriju i Irak.

“Ovim bi se izgradile mreže podrške za njihovu uspješnu reintegraciju u društvo i značajno doprinijelo razvoju alata za procjenu spremnosti povratnika za takvu reintegraciju”, piše u izvještaju.

S druge strane, profesor Kovačević se boji da će se BiH, ukoliko se ne bude bavila pitanjem radikalizacije, suočiti s daljim nasiljem, naročito kod mladih ljudi.

“Početkom devedesetih smo vidjeli da je rat izbio zbog politike. Terorizam danas koriste političari da zabiju klin između različitih etničkih grupa u zemlji. Samo se nadam da nećemo nastaviti ovim putem, jer smo već vidjeli šta to može da uradi”, upozorava on.