Presuda Čauševiću i Sadikoviću 17. svibnja

Presuda bivšem direktoru Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Bosne i Hercegovine Kemalu Čauševiću bit će izrečena 17. svibnja, nakon skoro četvorogodišnjeg suđenja po optužnici koja ga tereti za zloupotrebu položaja, pranje novca i primanje dara.

Sa Čauševićem je optužen i Anes Sadiković za davanje dara pri uvozu tekstila. Tužiteljstvo je u završnoj riječi zatražilo da Čaušević i Sadiković budu osuđeni za djela počinjena od 2007. do veljače 2011. godine, kao i da se bivšem direktoru UIO-a oduzme nezakonito stečena imovina.

Izjave

Obrane su u završnim riječima iznijele niz tvrdnji o nezakonitosti postupka, zatraživši oslobađajuću presudu.

Tužitelj Dubravko Čampara ocijenio je da je dokazano da je Čaušević početkom 2007. stupio u kontakt sa trgovcima tekstilom Anesom Sadikovićem i Sedinetom Karićem i dogovorio da će favorizirati njihove firme na štetu drugih, kao i da će im se priznavati manje cijene na fakturama od stvarnih i da njihova roba neće biti detaljno pregledana.

Čampara se osvrnuo na izjave svjedoka koji su naveli da su Sadiković i Karić zauzvrat Čauševiću davali 1.000 konvertibilnih maraka (KM) po uvezenom kamionu. Dodao je da je Čaušević na taj način dobio više od 1,7 milijuna – od Sadikovića blizu 1,3 milijuna, a od Karića oko 425.000 KM.

Tužitelj je podsjetio na svjedočenje Karića, koji je osuđen na godinu zatvora po sporazumu o priznanju krivnje, kao i na iskaze drugih svjedoka.

Čampara je kazao da je roba Sadikovića i Karića isti dan prolazila carinu, a da su neki trpjeli gubitke i da su im kamioni zadržavani više dana. Napomenuo je da je jedan svjedok rekao da je plaćao majicu dvije KM, a da je na fakturi cijena bila 20 feninga.

Prema njegovim riječima, dokazano je da je Čaušević utjecao na šefove carinskih ispostava na određenim prelazima za povoljniji tretman Sadikovićevih i Karićevih firmi, a da je one službenike koji bi se usprotivili, premještao ili pokretao disciplinski postupak protiv njih.

''Prvooptuženi se nije rukovodio interesima službe već željom za stjecanje koristi. Bahato se ponašao prema svakom uposleniku koji ga nije slušao'', kazao je Čampara.

On je nabrojao imena 15-ak svjedoka koji su promijenili iskaze na suđenju, zatraživši od Vijeća da u obzir uzme njihove iskaze iz istrage, kao i iskaz Sadikovića u kojem je potvrdio navode optužnice.

Prema Tužiteljstvu, dokazani su i navodi točke optužnice koja Čauševića tereti za pranje novca kupovinom nekretnina od iznosa koje je dobio od Sadikovića i Karića. Čampara se osvrnuo na dokaze o Čauševićevoj kupovini stanova, poslovnih prostora i njiva u Sarajevu za više od 1,1 milijun KM. Dodao je da je vještačenjem dokazan nesrazmjer u Čauševićem prihodima.

Tužitelj je dodao da je dokazano da je Čaušević takođe neovlašteno isplatio 200.000 KM odštete ''Glasu Srpske'' u vansudskom poravnanju.

Čampara je istaknuo da je jako značajno da Sud pošalje poruku svim dužnosnicima na pozicijama i društvu opterećenom zloupotrebama da će svako biti kažnjen po zakonu.

Obrana je naglasila da je Čauševiću mandat na poziciji direktora UIO-a isteknuo 8. prosinca 2008. godine i da nije mogao počiniti djela koja mu se stavljaju na teret poslije tog perioda.

Branitelj Suad Sultanić je rekao da je sve počelo sa prijavom protiv 19 osoba, među kojima nije bilo Čauševića. Naglasio je da nije postojala naredba za provođenje istrage protiv Čauševića za primanje dara, kao i da je Obrana tražila da se svi dokazi proglase nezakonitim zbog pritisaka na svjedoke tijekom istrage.

Prema Sultanićevim riječima, nezakonita su bila i saslušavanja osumnjičenih, a Čaušević je ispitivan bez branitelja.

Ravnopravan tretman

Čaušević je izlagao, kako je kazao, spisak prekršaja koje je evidentirao tijekom suđenja. Naveo je da je optužba za pranje novca nepostojeća, kao i da je u slučaju nekih nekretnina nastupila zastara. Rekao je da je neke nekretnine kupio prije osnivanja i Suda BiH i UIO-a.

On je istaknuo da mu nikada nije dana prilika da se izjasni o privremenoj blokadi njegovih nekretnina 2013. godine.

''Više od osam godina zabranjeno mi je egzistiranje i poslovanje… Protivim se oduzimanju imovine, jer nisam počinio nikakvo djelo, a pogotovo ne pranje novca'', kazao je Čaušević.

On smatra da nije imao ravnopravan tretman sa Tužiteljstvom zbog postupaka predsjedavajuće Vijeća Biljane Ćuković.

Obrane su ocijenile da se izjava Karića ne može koristiti, jer je iz drugog postupka, kao i zbog toga što je u to vrijeme bio optuženi. Braniteljica Adna Dobojlić smatra da je Karić imao motiv da svjedoči i da su se njegovi navodi pokazali netočnim saslušanjem drugih svjedoka.

Ona je kazala da je prvobitna optužnica protiv Sadikovića odbijena, jer nije bio ispitan za primanje dara, ali da je mimo zakona kasnije podnesena nova optužnica.

Dobojlić je navela da je Vijeće dozvolilo čitanje iskaza zbog kojeg je optužnica bila odbijena i da je zbog toga Sadiković morao da svjedoči kako bi objasnio da je iskaz u istrazi dao pod pritiskom i bio uslovljen puštanjem iz pritvora supruge i drugih članova obitelji.

Istaknula je da Sadiković nije bio ni vlasnik, ni odgovorna osoba ni zaposlenik u firmi ''Eko san'' i ''Janus''.

Iznošenje završnih riječi trajalo je od 9.00 do 17.10 sati, ali su optuženi i branitelji prigovarali da nisu imali dovoljno vremena da kažu sve što žele. Njihove pisane riječi uložene su u spis, javlja detektor.ba.