Predizborna šutnja: Dan za uzimanje daha pred novo uranjanje u blato

Ujutro kad se probudimo i pogledamo kroz prozor, barem mi kojima poplave i godine siromaštva nisu odnijele prozore, vidjet ćemo kako praznina luta ulicama izlijepljenih gradova. Preživi čovjek sve, pa i more predizbornih nemaštovitih slova i nešto manje jednako nemaštovitih brojeva, i dočeka dan kada je zabranjeno govoriti o politici.

Predizborna šutnja, koje je u BiH tako malo i koja se krši kao i sve drugo što se krši jer za to kršenje kao i za svako drugo kršenje nema kazne, dođe nam kao izranjanje po novu dozu zraka pred novo uranjanje u blato koje će trajati sljedeće dvije godine. Do lokalnih likova s plakata.

Sutra će se ulicama tek vijoriti komadi poderanih plakata koje namještene face neće ukloniti 30 dana nakon izbora jer je i to stvar koja se krši. Predizborna obećanja vucarat će se cestom kao što se u pustinjama vucaraju koluti trnja koje nitko neće.
Tek će se po kavama raspravljati o tome kako i za koga i čija je završna fešta bila bolja. Oni koji znaju da bez napudranih lica ne bi bilo posla, pa moraju stvoriti malu vojsku da zadrža ''poslodavce'' na pozicijama, neće raspravljati. Oni znaju što im je činiti.

Vijesti će biti dosadne i glupe. Srećom po urednike, ima ratova, pa će naše prve pljuvačke linije, u kojima se ranjavaju politički protivnici i ljudski razum, zamijeniti pucačke linije u kojima opet ne može bez naših. Odnosno, njihovih. Prestat će dubokoumne analize i priopćenja iz gradova u kojima lideri i oni koji žele biti lideri govore jedno te isto samo obrnutim redoslijedom i tvrde da je njihova priča jedina priča s kojom bismo mogli mirni na počinak. I da posjeta nekom gradu nije posljednja. A i nije, do sljedećih izbora.

Njihove uspavanke našega straha od drugog i od goreg sutra tvrde nam kako će biti bolje samo ako na papirinama, koje malo tko razumije i čijem pojašnjenju je posvećeno najmanje vremena, zaokružimo njihova imena i njihove liste.

Sve drugo što učinimo, učinit ćemo pogrešno. A mi, poslušni kakvi jesmo i vođeni onom 'samo da nisu njihovi' zaokruživat ćemo i neizlaskom na izbore dopustiti da netko s namještenog mjesta u izbornom povjerenstvu zaokruži umjesto nas ako im bude nedostajalo glasova. A nedostajat će.

A već u nedjelju, kad padne prvi izborni mrak, nakon prvih prebrojavanja, uslijedit će sipanje prvih obećanja. U prvim obraćanjima u izbornoj noći, s čašama u rukama, uz zahvale što smo ostali stado kakvo smo i bili, dobit ćemo sve što nam treba. I više.

Kao uspavanku za naš strah, s kojim na počinak ispraćamo djecu kojoj želimo da odu što dalje, s kojim idemo na nesiguran posao i s kojim prelazimo ulice pokrpane upravo obećanjima, odrecitirat će novu zahvalu i podsjetiti nas da smo odabrali dobro.

A onda ćemo zaroniti i držati dah do sljedeće subote u kojoj se šuti. Jer možemo mi promijeniti likove za govornicama, ali nakaradni sustav ne možemo. Likovi za govornicama dovest će svoje likove za manje govornice, za manje fotelje, za službene vozače, neslužbene savjetnike, tajnike i tajnice. Dovest će oni svoje na svako mjesto koje će osvojiti mukotrpnim pregovorima i činjenjem usluga onom drugom kojim su nas u kampanji plašili. Jer, ni za smicalice nakon izbora, u krvoločnim borbama za meko pod dupetom nema kazne.

Obećanja su tu ionako da se viore s poderanih plakata i da se vucaranju ulicama s predizbornim asfaltom do sljedećeg izbornog cirkusa. Dijelit će se s još više fotelja, a mi ćemo čekati šutnju s još manje prozora zadržavajući dah za uranjanje u sve dublje i dublje blato.