Pljuvači i tajni dogovorači vlasti

Gutale su se gorke pilule, povlačilo i potezalo, pravili su se koraci unazad da bi se računica, koja tjednima odzvanja odajama za pregovore, pokazala kako je 16 podijeljeno na tri jednako zajedničko ministarstvo.

Utrka za fotelju s digitronom, ministarstvo u čijim se rukama nalaze novci i kojim se poklapaju sva druga ministarstva, završena je dogovorom da će se novac dijeliti zajednički.

No, bit će divno vidjeti kako se složna braća, koja su se posljednjih dana inatila, tajno sastajala, skijala dok se sastanči i govorila kako ih ne zanima sastanak, koja su javno napadala zaključke i deklaracije onih drugih, snalaze u zajedničkom dijeljenju novca.

Jer, ne treba zaboraviti da vlast na svim razinama čine ljudi koji se političkim očima jedva mogu smisliti. Treba se sjetiti samo kako je predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić režao na dopredsjednika SDA Bakira Izetbegovića u propaloj emisiji propalog SDP-ovca Bakira Hadžiomerovića. Ne treba zaboraviti ni kako je nedavno zarežao na izjave iz Hrvatske iz koje je tamošnji najomrženiji političar sestrinske stranke njegovog partnera u vlasti progovorio o ravnopravnosti i neravnopravnosti.

Ne treba zaboraviti ni SDA-ovu trostruku osudu Deklaracije HNS-a, Čovićevog podija za napuhavanje važnosti. Prvo ju je osudio Izetbegović, pa Predsjedništvo njegove stranke, pa onda i Glavni odbor. Ne treba zaboraviti ni potiha podbadanja predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića drugoj dvojici partnera, epitete koje je sve lijepio nehrvatu Komšiću i natezanja na županijskim razinama gdje se zubi i mišići pokazuju bez obzira na potpise i grljenja za dobrobit glasača.

S druge strane, ne treba zaboraviti ni to da se trojac koji se lomio oko formiranja vlasti drugim očima mnogo više mogu smisliti. Jer, politika je takva, ne samo u BiH, ali je u BiH to najprozirnije i najjeftinije napravljeno, da kompromisi vrijede samo kad je u pitanju neuplitanje u tuđe stvari koje se odvijaju pod sjenama viših interesa. Tako, osim što ne smijemo zaboraviti na pljuvačke koje su se sipale godinama prije pljuvačke koja se cijedila nad foteljama, ne smijemo smetnuti ni tajne dogovore spomenutog trojca.

Nasmijao se Čović novinarima u lice kad su mu spomenuli tajni sastanak s najvećim neprijateljem Komšićem u Širokom Brijegu, pa je rekao da je sastanak, u kojeg su probale prodrijeti novinarske oči i uši, bio u Mostaru. Tajna je ostala što su to glavni Hrvat i glavni Nehrvat tada dogovorili.

Tajna je ostala i famozni dogovor Čovića i Izetbegovića nakon kojeg je predsjednik HDZ-a BiH rekao da je sve dogovoreno, ali i pobjednički istaknuo da ga je sadašnji kolega iz Predsjedništva zamolio da se dogovoreno primjeni nakon izbora. Naime, Čović je rekao da je, između ostalog, dogovoreno i rješenje pitanje Mostara, izmučenog grada koji zbog visoke politike pada na sve niže grane, ali da je Izetbegović zamolio da se dogovor odradi posije kampanja, zaokruživanja, brojanja i natezanja oko fotelja.

Friška je i neotkrivena tajna sastanka Izetbegovića i Komšića, koji su se nešto dogovorili u jedno subotnje jutro, nakon kojeg je Komšić otišao skijati, a Izetbegović, opet tajno, pregovarati s Čovićem o ministarstvima koja su svugdje, samo ne kod nas, javna.

Glasači, i oni koji bez glasovanja mrmljaju o promjenama i odlasku, očekuju da se napokon, nakon što su se svi proglasili pobjednicima, a nitko gubitnikom ministarstva financija, provede obećano. Prošlo je vrijeme natezanja, nagovaranja i prosipanja sline nad resorima. Prošlo je i vrijeme sipanja predizbornih obećanja za koja se zna da im ostvarenja nema. Vrijeme je da sveta trojka na vlasti nagradi dupe foteljama onima koji su godinama mazili njihovo dupe. Preživjet ćemo i to, kako i brojna ufoteljena dupeta prije njih.

Potom ćemo čekati da se nova imena uhodaju na novim funkcijama, pa da ospu pljuvanje po bivšim ministrima zbog kaosa, a onda će doći novo vrijeme za predizborne govornice. U međuvremenu, tajni će se planovi ostvarivati, daleko od očiju i ušiju i daleko od realnih rješenja.

Ipak, sva matematika koja se uslinjena vodi nad foteljama, ima jedno jedino rješenje: podjela među onima, koji se političkim očima ne mogu vidjeti, a svakim drugim mogu.