Patrijarhalno društvu je krivo za nasilje nad ženama

Nasilje u obitelji je jedan od najrasprostranjenijih problema kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini. Često slušamo o nasilju, a malo o tome da se žene odlučuju prijaviti muža, brata, oca ili nekoga drugog koji im je nanio povrede.

U Bosni i Hercegovini trenutno ima devet sigurnih kuća, od toga je šest u Federaciji BiH, a tri u entitetu Republika Srpska. Osobe koje su pretrpjele nasilje borave u tim kućama, imaju terapije, ali u njima mogu ostati najduže šest mjeseci. Nakon toga su uglavnom prepuštene same sebi ili primorane vratiti se mužu zbog kojeg je i bila u sigurnoj kući.

Udruženje Žene ženama u partnerstvu sa HUG Žena Trnova i uz podršku mreže Womnnet u sektoru prava žena provodi različite projekte u okviru kojih se radi na konsultacijama o diskriminaciji i društvenoj isključenosti žena. Provedena su istraživanja čiji ciljevi su, između ostalih, utvrditi rasprostranjenost različitih oblika diskriminacije žena u gradskoj i seoskoj sredini, napraviti listu problema i identificirati pet najčešće navođenih problema.

Anketa se sprovodila u deset gradova BiH, a sudjelovao je oko 389 punoljetnih žena i muškaraca izabranih metodom slučajnog izbora. Prema rezultatima ispitivanja, najveći stupanj diskriminacije žene doživljavaju na poslu, slijedi mali broj angažiranih žena u organima vlasti, a na trećem mjestu je neravnopravan položaj žene u obitelji.

Nasilje u porastu

Diskriminacija žena najizraženija je kroz vrlo rasprostranjeno nasilje koje se vrši nad ženama, djevojkama i djevojčicama, slijedi izostanak žena u vlasti i manja zaposlenost žena. Više od 80 posto ispitanika se slaže da u našem društvu još uvijek postoji jasna podjela na "muške“ i "ženske“ poslove.

Koordinatorica na projektu održivosti civilnog društva u BiH u ime Udruženja Žene ženama Indira Mujić kazala je za Anadolija da rezultati istraživanja pokazuju da je nasilje u obitelji u poslijeratnom razdoblju u porastu.

Kada su u pitanju mogući razlozi zbog kojih nema više žena u organima vlasti, kako na lokalnom nivou tako i na nivou Federacije i BiH u cjelini, većina anketiranih navodi kao razlog to što su muškarci prodorniji, aktivniji i da imaju veću podršku okruženja, za razliku od žena, koje su dosta pasivne i nedovoljno se angažiraju u borbi protiv diskriminacije.

Mujić pojašnjava da su na osnovu rezultata do kojih su došli kroz sastanke u devet gradova, evidentirali ključne probleme, a ima ih mnoštvo. Izabrali su četiri problema koji se ponavljaju u svim gradovima, a riječ je o nasilju u obitelji, neupućenost žena sa svojim pravima, neravnopravnost, točnije diskriminacija prilikom zapošljavanja i neusuglašenost zakona sa određenim zakonima.

"Mi nemamo problem s donošenjem zakona, ali imamo problem u njihovoj implementaciji. Analiza koju smo uradili prošle godine je pokazala da su žene diskriminirane i ugrožene u BiH", pojasnila je Mujić.

Prema njenim riječima, o velikoj diskriminaciji se radi pogotovo prilikom zapošljavanja. Kada se govori o nasilju u BiH, taj problem je rasprostranjen u bh. društvu.

"U posljednje vrijeme često čujemo kako je neka žena žrtva ili da je neko nju prijavio kao nasilnicu. Događa se to da što više govorimo o tome više potičemo druge žene koje proživljavaju nasilje, od oca, brata, muža, da se i one aktiviraju i pokušaju promijeniti nešto", poručila je Mujić.

Kada su u pitanju razlozi neprijavljivanja nasilja, ispitanici su na prvom mjestu naveli strah žrtve od počinitelja nasilja, slijedi nepovjerenje u državne institucije, strah da priča osobe koja je doživjela nasilje neće biti dovoljno uvjerljiva, da joj se neće vjerovati.

Dalje se navodi da osjećaj krivnje i stida osobe koja je doživjela nasilje, dugi i za žrtvu veoma mučni sudski procesi i niske kazne koje se izriču počiniteljima nasilja.

Izmjene zakonske regulative

Mujić navodi da se više od 70 posto sudionika istraživanja složilo sa tvrdnjom da je bosanskohercegovačko, po mnogim svojim karakteristikama, patrijarhalno društvo. Istog mišljenja su i muškarci koji su sudjelovali u istraživanju, a činili su jednu četvrtinu uzorka.

"Najveći problem je što je u pitanju patrijarhalizam, ekonomska situacija žena jer su mnoge od njih, posebno u ruralnim područjima, nezaposlene i ovisne su o suprugu", pojasnila je Mujić.

Žene koje najčešće dolaze u sigurne kuće, imaju traume, pate od nesanice. Mujić navodi da je u posljednje vrijeme aktualno nasilje putem elektronskih medija.
Govoreći o ženama u politici Mujić kaže da se rijetko koja odlučuje da bude politički aktivna.

"Mnoge od njih se odluče uključiti u politički život i angažiraju se, ali kod nas postoji problem kada uđu u taj svijet jer počinju se ponašati kao muškarci", poručila je Mujić.

Lejla Arnaut iz Udruženja "Žene ženama" kazala je da ta nevladina organizacija u narednom razdoblju planira poduzeti niz zagovaračkih aktivnosti.

''Jedna od tih aktivnosti se odnosi na izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji Federacije BiH i Republike Srpske. To se odnosi na kriterije i standarde za financiranje sigurnih kuća na području BiH'', kazala je Arnaut.

Pored ovoga, radit će na izmjenama i dopunama Zakona o radu, a to se odnosi na isplaćivanje naknada za porodilje i smanjenje diskriminacije među njima.
Govoreći o zakonima Arnaut kaže da postoje zakoni, ali je primjena tih zakona u kontradiktornosti.

"Zakoni postoje, ali kada je primjena u pitanja tada postoji dosta nejasnoća", poručila je Arnaut.

Kako kaže, među osobama koje pretrpe nasilje postoji bojazan od toga da li prijaviti nasilje i kada se prijavi pitaju se što će se kasnije dogoditi.

"Kada smo razgovarale sa ženama koje su pretrpjele nasilje one imaju strah vratiti se u takvu obitelj, ali u krajnjem slučaju moraju to uraditi jer, nažalost, nemaju gdje", dodala je Arnaut.

Udruženje Žene ženama je nevladina organizacija žena, ali i za žene, nastala 1997. godine.