Oproštajni govor Inzka: U BiH sam doživio najveću ljudskost, ali i najveće zlo

Valentin Inzko, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini koji je na odlasku, obratio se građanima Bosne i Hercegovine. U svom oproštajnom govoru kazao je da je OHR trebao zatvoriti još prije 12 godina kada je došao, prenosi N1.

U svom prvom govoru, prije 12 godina, Inzko je rekao ''da se nije rodio onaj koji je svima ugodio.''

''Poslovice su zato tako omiljene, jer vrijede i nakon mnogo godina. U međuvremenu sam naučio mnogo vaših mudrosti, a među njima i sljedeću, divnu: “Kuća nije tijesna kad čeljad nisu bijesna.'' Ta naša zajednička kuća se zove Bosna i Hercegovina i zaista nije tijesna i ne treba da bude tijesna. Ova divna zemlja je veća nego tri države zajedno: Belgija, Slovenija i Luxemburg. Znači, ima mjesta za sve. Ako čeljad nije bijesna”, kazao je Inzko, dodajući da zajednička kuća mora biti osnovana na zdravim temeljima, na iskonskom poverenju, na dobrom susjedstvu ili komšiluku, na solidarnosti i uzajamnom uvažavanju.

Osnova za pravednost

''Kuća se mora graditi i na istini, a istina se ne ravna prema nama, nego se mi moramo ravnati prema njoj. Istina će nas oslobađati, a ona je osnova za pravednost. U toj državi hoćemo se osjećati ugodno, želimo živjeti u normalnoj državi, građani žele uživati u lijepim trenucima, u trenucima, koji vječno traju. A tako malo je potrebno, da bi takvi trenuci sreće bili trajni! Ali su mogući'', rekao je Inzko u emotivnom oproštajnom govoru.

Naglasio je da posao visokog predstavnika ima mnogo birokratskoga, što se ni njemu ne sviđa, ali uvijek se radovao susretu sa takoreći običnim ljudima.

''Ne želim nikoga potcijeniti, ali obični ljudi razumijevaju svijet opuštenije, srdačnije i otvorenije od nas koji imamo neke uloge i neku moć. I sada, kada na kraju svoga mandata, razmišljam o svom boravku ovdje, ništa mi ne može zasjeniti te ljude, pogotove one male, obične ljude koji se nisu dali otrovati visokim politikama mržnje ili licemjerja. Svjestan sam, naravno, da su obični ljudi bili u ratu, svjestan sam njihovih lutanja, zavođenja, nekada iz straha, ali u cjelini ova zemlja, Bosna i Hercegovina, još uvijek ima izniman potencijal dobrote'', kazao je Inzko.

Rekao je, parafrazirajući Andrića, da bogatstvo bosanskoga i hercegovačkoga čovjeka, slično je i bogastvu ove zemlje, jer mnoga se blaga kriju unutar te zemlje, tako i unutar toga čovjeka.

''Nije mržnja među ovim ljudima ovdje ništa specifično bosansko i hercegovačko, nego je to i iz razloga što je teško na jednom mjestu naći toliko nacionalnih, religijskih i kulturoloških razlika; mnogo je veća nesnošljivost, netolerancija, pa i mržnja na nekim drugim mjestima u svijetu, nego u BiH. Ovdje su ljudi, u cjelini gledano, iznimno susretljivi, darežljivi, vedri i okrenuti životu'', istaknuo je Inzko.

Dodao je da u Bosni i Hercegovini ima mnogo humanista, poput nedavno preminulog Jovana Divjaka, ali i zlih i opakih ljudi.

''Ovdje sam doživio takvu ljudskost, darežljivost, širinu duše kakva se rijetko gdje može naći, i takvo zlo kao nigdje drugo.Ponijet ću sigurno dvije stvari iz ove zemlje: ovdje su ljudi i fizički lijepi, ali i duhovno vrlo sposobni. Mnogi su uspjeli teže ovdje, a lakše izvan zemlje. I ponijet ću jedan čudan osjećaj neke čežnje mnogih ovdašnjih ljudi, dubinske čežnje za srećom i dosta puta nemogućnošću da se ta sreća ostvari – i istodobno iznimne zahvalnosti za malenu uslugu, za mali pomak u ostvarenju dobrote'', istaknuo je.

Još aktualni visoki predstavnik u BiH u oproštajnom govoru je kazao da odlazi ne potpuno sretan, svjestan svojih manjkavosti i ograničenja institucija koje je predstavljao, ali i da je istinski zahvalan ljudima ove zemlje.

''Učili su me da ne mrzim, ni narode ni ljude. Učili su me da svako ima dostojanstvo po rođenju, od Boga. Nastojao sam tako živjeti, bez mržnje i s poštivanjem čak i onih koji nisu štedjeli da iz svoga arsenala izbace vatrene osude. Žao mi je što neću ostaviti još snažniji trag antiratnika, antijunaka, dakle još jači trag mirotvorca. Zahvaljujem svima koji su me posvuda u ovoj zemlji srdačno prihvaćali: političari, svećenici, imami, intelektualci, poslodavci, mnogi, baš mnogi obični ljudi, zahvaljujem svima onima koji su me nastojali razumjeti i pomogli mi da budem što moralniji i dosljedniji'', rekao je ističući da je Bosna i Hercegovina nešto posebno.

Biser u srcu Europe

''Bosna i Hercegovina sve ima, samo nema svijest o tome. Tako Banja Luka ima svoju priču, Sarajevo svoju, Trebinje svoju, Mostar svoju, Gradovi kao male države. Toliko istog, a toliko različitog…Bosna i Hercegovina je imala i ima svoje heroje. Ima ‘Pravdu za Davida i Dzenana’ koja je ujedinila čitavu regiju. Bosna i Hercegovina je i moderna i tradicionalna. Pravi biser u srcu Europe… Anđeoski krajevi, bukvalno…'', naveo je Inzko.

Bosna i Hercegovina ima dušu i preživjela je nešto što nijedna država nije u Europi posljednjih desetljeća, dodao je.

''I tko tamo često odlazi ili se vraća, povratak Bosni i Hercegovini je, zapravo, povratak sebi. Zato ću se i ja stalno vraćati! Hvala vam, dragi Bosanci i Hercegovci!'', poručio je Inzko u oproštajnom govoru.