Novinar CNN-a Siriju usporedio s BiH: Od Sarajeva do Sirije, kad će ludilo prestati?
Novinar CNN-a Nic Robertson danas je za ovu američku televizijsku kuću izvještavao iz Munchena gdje su se svjetske sile postigle dogovor o prekidu sukoba u Siriji i dostavi humanitarne pomoći izmučenom i desetkovanom stanovništvu.
Robertsona je to podsjetilo na rat u Bosni i Hercegovini kojeg je kao novinar gledao iz prve ruke. U podužoj reportaži na CNN-u on se, kroz usporedbu ova dva krvava rata, zapitao o moralnom kompasu modernog svijeta, u prvom redu velikih sila koje su godinama na oba sukoba gledale kao na nešto što nije njihov problem.
Dubok sukob u BiH
"Napamet znam imena sela, znao sam koja su Hrvatska, Srpska ili Bošnjačka, gdje su bile crte razgraničenja vojski", sjeća se autor koji kaže da je sukob u BiH bio toliko dubok da se činilo da nikada neće završiti.
"Sanjao sam o danu kad će nestati barikade, kako će veličanstveno biti šetati ulicama Sarajeva od jednog kraja do drugog bez straha od snajperskog metka. Kad je taj dan došao, a došao je, osjećao sam se prazno. Ne emocionalno nego fizički. Nije bilo ništa magično u slobodi kad je toliki broj života bio izgubljen jer su samo zalutali unutar ciljnika snajpera smještenog na drugoj strani", sjeća se Robertson.
"Među prvim ubijenim bio je mladi par koji je postao poznat kao sarajevski Romeo i Julija. Mladi ljubavnici samo su željeli prijeći preko linija razgraničenja i živjeti život kao ostatak nas u Europi.
Plima nacionalizma
Četvrt milijuna ljudi je poginulo na taj način. Plima nacionalizma ih je usisala, a onda ispljunula", tragediju rata priča novinar CNN-a kroz poznatu priču o Bošku Brkiću i Admiri Ismić koji su 18. svibnja 1993. godine u pokušaju bijega zajedno snajperskim metkom ubijeni na Vrbanja mostu.
"Tako danas gledam Siriju i pitam se kad će ludilo i ubijanje prestati", pita se novinar dodavši kako se u Siriji već ratuje pet godina.
"A sirijska etnička struktura je puno kompliciranija nego je u Bosni ikad bila", piše novinar dodavši da religijski nesporazumi u Siriji sežu ne desetljeća nego stoljeća unazad.
Velike sile godinama gledale nezainteresano
Robertson smatra da je rat u BiH završio nakon što su svjetske sile, nakon godina promatranja, počele osjećati kolektivnu krivnju. Slobodan Milošević, koji je prvi započeo puštanje divljeg nacionalizma, pokazao se kao tigar od papira.
Europljanima je rat na području bivše Jugoslavije, priznaje novinar, bio nešto potpuno neshvatljivo.
"Nijednom Europljaninu, kojemu je Jugoslavija bila omiljena turistička destinacija i koji je uživao pod jugoslavenskim suncem, nije bilo jasno kako se njihov konobar iz restorana okrenuo protiv trenera tenisa ili sobarice", opisuje Robertson.
Gledam Siriju i sjetim se Bosne
"Kad gledam Siriju sjetim se Bosne, vidim susjeda koji se bori protiv susjeda, vidim barikade, snajpere, crte razgraničenja i upropaštene živote", piše.
"I ne mogu se prestati čuditi, gdje je nestao moralni kompas koji je upravljao svijetom kad je odlučeno da se istjeraju demoni iz Bosne?", pita se.
A taj prijelomni događaj, trenutak kad je svijet rekao "dosta", smatra Robertson, bio je genocid u Srebrenici. A slično se, kaže, događa i u Siriji ali se čini kako velike sile još uvijek nisu u stanju stati na kraj masovnom krvoproliću.
"Ne poznajem Siriju kao što sam poznavao Bosnu, vlada mi tri godine odbija izdati vizu. Naravno, proučavam karte, ali moj život ne ovisi o činjenici hoću li napraviti krivi potez na ulici. Nije da iznutra ne krvarim za tim stotinama tisuća koji su već nestali.
Ali znam da se osjećam prazno i pitam se kad će svjetski moralni kompas ponovo biti usmjeren prema pravom mjestu", završava svoj tekst Robertson.
