Nice: Del Ponte je tražila osudu svih etničkih grupa; prekasno za ispravljanje njezinih nepravilnost

- Odluka Međunarodnog tribunala za prostor bivše Jugoslavije (ICTY) u slučaju Haradinaj blamaža za Ured tužioca – ocjena je nekadašnjeg tužitelja u ovom sudu Geoffreya Nicea.

U razgovoru za "Dnevni avaz" on se osvrće ne samo na ovu, već i neke prethodne odluke Sudskog vijeća Tribunala.

- To je blamaža ne zato što je netko – u ovom slučaju tri osobe – oslobođene. Takve se stvari događaju u svakom normalnom sudskom postupku. Ovdje, međutim, kvalificirani su pravnici već ranije sugerirali da nema dovoljno dokaza. Carla Del Ponte je nakon toga „instruirala“ troje pravnika koje nemaju iskustva kao odvjetnici u sudnici i koji nakon podizanja optužnice ionako ne bi u ime Tužilaštva zastupali slučaj na sudu.

Oni su samo napisali optužnicu i tu se završila njihova odgovornost, dok su drugi odvjetnici zastupali slučaj pred sudom. Oni danas više ne rade na Tribunalu i ovaj poražavajući ishod njih profesionalno više ne dotiče.

Oni su poslušali instrukciju, mada se činilo da je ipak unutar Tužilaštva u to vrijeme bilo otvorenih upozoranje upućenih Carli del Ponte.

Jedan iskusni pravnik i ja pisali smo Del Ponte samo nekoliko mjeseci prije podizanja optužnice, upozorajvajući je da ne može podizati optužnicu bez konsenzua odvjetničkoga kolegija koji je neka vrsta testa za održivost optužnice prema količini i jačini dokaza. To je inače bila uobičajen praksa među odvjetnicima Tužiteljstva za vrijeme mandata Louise Arbour, predhodnice del Ponte.

Mi smo joj objasnili da je testiranje optužnice potrebno kako bi se omogućilo da najiskusniji odvjetnici mogu dati svoje primjedbe. No, Del Ponte je to odbila. Kao što je i ukinula praksu profesionalnog odvjetničkog kolegija kad su bile u pitanju i druge optužnice – kaže Nice.

I? Što sada?

- Za ICTY je prekasno da ispravi sve nepravilnosti koje su posljedica osmogodišnjeg mandata Carle del Ponte. Teško je reći šta Ured tužitelja i ICTY mogu izvući kao pouke iz grešaka znajući da od njenog mandata nema novih optužnica.

Međutim drugi tribunali i naročito ICC, moraju imati stalno na umu da proces optuživanja mora biti vođen s najvećom pažnjom. Tu se ne smiju i ne mogu praviti greške jer se ovdje radi o ljudskim sudbinama. U nekim slučajevim moramo prihvatiti i to da se ne može dozvoliti da se uči na greškama.

Sudski procesi na ovakvim tribunalima dugo traju i svaka ovakva greška košta pojedince puno izgubljenih godina.

Ako je, kako neki sugeriraju, optužnica protiv Haradinaja podignuta jer su postojali skriveni motivi, onda aktualni Ured tužioca mora to istražiti, jasno utvrditi gdje je došlo do greški i tko je kriv za to. UN treba razmotriti naknadu Haradinaju, na dobrovoljnoj bazi.

Koliko sam razumio, njegovi odvjetnici zatražili su da se Del Ponte ispriča za ono što je uradila, na što se ona nasmijala. Ako je to točno, onda upravo taj detalj objašnjava koliko se ona odista „ozbiljno“ ponašala i kako je istinski shvaćala poziciju glavne tužiteljice.

Jer, njena formalna moć je bila velika. Ona je kao pojedinac mogla donijeti takve značajne odluke I bez konsenzusa u njenom uredu. Tu se treba tražiti i naći veza između toga šta joj je njen mandat dopuštao i gdje počinje eventualna zloupoteba službene funkcije.

Ne tako davno oslobođeni su i Gotovina i Markač. Jeste li bili iznenađeni tom odlukom?

- To je bilo isto za očekivati. Tu se radi o sličnom problem optužnica iz mandata del Ponte gdje je ona tražila da se osude pripadnici svih etničkih grupa. To bi vodilo nekom umjetnom izjednačavanju kriminalne odgovornosti svih strana u ratu. A to je jako upitno kao strategija.

U širem smislu, oslobađajuće presude su na neki način potvrda objektivnosti Suda kao institucije. Trebalo bi se zabrinuti samo onda kada bi svi optuženi bili i osuđeni. Jer bilo zbog neodstatka dokaza, bilo zbog proceduralnih problema, svaki sud funckionira tako da će određeni broj optuženika biti oslobođen. Sudovi ne postoje da bi se svi osudili. Kada bi to bio slučaj, onda bi sudovi bili samo pečat na ono što rade tužiteljstva.

Srbi se trebaju prisjetiti da je Milutinović također oslobođen i da je i on u pritvoru proveo dosta vremena bez ikakve naknade. Samo što je ta odluka prošla bez velike medijske popme u Prištini, na primjer.

Jesu li suci u slučajevima Gotovina – Markač I Haradinaj nešto pogriješili ili previdjeli?

- Ne mogu se očitovati o stvarima u predmetu o kojem znam jako malo. Takvo nešto bilo bi prilično pogrešno. No, vrijedno je pažnje da je Žalbeno vijeće našlo stvari koje su kritične za Gotovinu i Markača, ali da to nije bilo dovoljno za bilo kakvu osudu. Jednostavno, tužitelji su napravili neke temeljne pogreške u pristupu ovom procesu.

Nalazi koji su bili štetni po obojicu okrivljenih nisu bili dovoljni da Žalbeno vijeće odluči drugačije nego je odlučilo.

Cijeli intervju donosi Dnevni avaz.