Jure Đinkić, jedan od posljednjih živih mostarskih rudara i svjedoka vremena "crnog zlata", preminuo je sinoć u 95. godini života, samo dva dana prije blagdana svete Barbare, zaštitnice rudara.
Cijeli radni vijek proveo je u Rudniku mrkog uglja Mostar, u jami "Titovo okno", a u mirovini je bio čak 43 godine. U rudnik je došao mlad, poput mnogih mještana iz Goranaca, mjesta iz kojeg je ponikao najveći broj mostarskih rudara.
Svi su oni, kao i Jure, život, dom i obitelj izgradili zahvaljujući rudarskom kruhu.
Mostarski rudari danas su tek rijetki svjedoci jednog teškog razdoblja. Kada je prije deset godina objavljena knjiga "Mostarski rudnici" Dragana Vidovića - sina rudara - živih je bilo pedesetak. Danas ih se može nabrojati na prste jedne ruke.
Đinkić je u knjizi ostavio svoje priče o radu pod zemljom, svakodnevnoj borbi između života i smrti, ali i o zajedništvu rudara.
Bio je i jedan od čuvara tradicije: zahvaljujući njemu poznata je i "rudarska klupa" s koje se pruža pogled na Mostar i Neretvu, kasnije obnovljena i postavljena kao spomenik 2021. godine. Tada se, u svojoj 90. godini, Jure još jednom pješke popeo do klupe.
Odlaskom Đinkića gasi se još jedno svjetlo rudarske povijesti Mostara — ali priče, sjećanja i simboli ostaju kao trajni spomen na ljude koji su svojim rukama hranili generacije
