Mostarci tuže NATO i SFOR

Feđa Pošković iz Mostara radio je šest i po godina u SFOR-ovoj vojnoj bazi u Mostaru - prvo kao pomoćni radnik na čišćenju u kuhinji, a potom kao prevoditelj francuskog jezika. Za tih šest i po godina nije mu uplaćen nijedan dan radnog staža, nije imao zdravstveno osiguranje, nije bio u mogućnosti dići kredit u banci, nije mu bio plaćen topli obrok, regres, niti prekovremeni rad, a u ugovoru koji je sklopio sa poslodavcem, pisalo je da poslodavac nije odgovoran za troškove nastale u slučaju bolesti ili nesreće na radu.

U njegovom prvom ugovoru, zaključenom 1996. na godinu dana, sa platom od 400 KM, a koji je potpisao izvjesni kapetan Dutt, pisalo je i to da Pošković “mora vršiti uplatu za državno socijalno osiguranje”, iako to zakon u BiH ne dozvoljava.

Ništa od nabrojanog nije imala ni njegova kolegica Biljana  J., koja je za Stabilizacijske snage radila devet godina. Povrh toga, ona je nakon što se porodila, već 38. dan morala doći na posao ili joj je prijetio otkaz.

“Kada sam ostala trudna, sve sam preglede plaćala, a na trudničko sam otišla bukvalno tjedan prije poroda. Ja sam platila i porođaj i sjećam se da sam bila jedina u bolnici koja je to platila, pa su se druge žene čudile. A onda sam bebu, koja je imala jedva nešto više od mjesec, morala ostaviti na čuvanje i otići na posao. Tada sam jedino ja u obitelji radila, a bili smo i izbjeglice. Naravno, na poslu nitko me nije pitao kako mi je - to njih ne zanima. Jako su rigorozni ugovori koji su pred nas postavili stranci. Ali vrijeme je bilo tako, nije bilo posla, pa čovjek uzme bilo šta. Iako mnogi govore da smo imali velike plaće, to je samo donekle točno – samo su pojedini imali velike plaće, a ostali jako skromne. Nitko ne pita od čega smo plaćali zdravstvene usluge, što se događa s nama kada ostarimo jer nam ne ide staž, što kada želimo dići kredit, jer nam ih banke ne daju, pošto se ne vodimo kao zaposleni...”,  priča Biljana za Al Jazeera Balkans.

U njenom ugovoru, precizirano je da porodiljsko odsustvo traje maksimalno 14 tjedana, a pred porodiljsko dvije, kao i to da poslodavac ne preuzima na sebe odgovornost “ni u kom slučaju uplaćivanja socijalnog osiguranja niti troškova liječenja zaposlenog”.

Također, oboje potvrđuju, da im nikad nije plaćan prekovremeni rad, niti su dobivali dnevnice, iako su često putovali, ponekad ostajući na putu i po nekoliko dana, te da na terenu nisu imali hranu, nego su je sami kupovali.  Feđa ističe da mu nikad nije plaćan prijevoz do posla, a vojna baza SFOR-a Mostar udaljena je od grada sedam kilometara.

Biljana priča kako je dva puta bila na terenu u vrijeme uhićenja ratnih zločinaca, kada se i pucalo, a ona nije imala ništa od zaštitne opreme.

"Samo bi stranci imali pancire i šljemove, a mi ništa", kaže ona.

Međutim, Feđi se dogodila još i gora stvar - na jednom radnom zadatku ranjen je u obje ruke.

“Nasreću, uspio sam naplatiti odštetu, ali mislim da je to bilo zbog toga što su se oni prepali da ta informacija ne ode u javnost. Naš posao je nosio velike rizike, što je uključivalo stalne terenske poslove diljem BiH. Uvijek smo morali 24 sata biti na raspolaganju vojnim jedinicama, ulazili smo u minska polja, imali uzbune raznih vrsta, a vrlo često nismo imali ni pancire”, priča Feđa za Al Jazeera Balkans.

On i Biljana su među blizu 700 bivših uposlenika NATO-a i SFOR-a (današnji EUFOR) koji sada putem odvjetnika traže svoje neisplaćene naknade.

Budući da sudovi u BiH nisu nadležni za vođenje postupka vezanih za EUFOR i NATO, ugovoreni su drugostupanjski postupci za sve vrste zahtjeva radnika, a što je regulirano aneksom Daytonskog mirovnog sporazuma.

Tako se prvostupanjski postupak između bivših radnika i predstavnika zemalja članica misija vodi pred mješovitom komisijom sastavljenom od predstavnika Vrhovnog suda bh. entiteta Federacije BiH ili Republike Srpske, OHR-a i EUFOR-a/NATO-a, a radnike koji traže odštetu zastupa odvjetnički tim Avde Salihbegovića i Hajrudina Kapetanovića.

Salihbegović i Kapetanović pretpostavljaju da bi se na kraju moglo raditi o potraživanju nekoliko desetaka milijuna eura, zbog čega smatraju da NATO namjerno oteže sa rješavanjem ovih slučajeva.

“Kada pogledamo sve ovo, jasno je da su NATO i SFOR, umjesto da rade na smirivanju stanja u BiH, poštivanju zakona, ljudskih prava i konvencija o ljudskim pravima, zapravo radili na njihovom kršenju i poticanju rada na crno. Ono što je najgore je to što su pečati na ugovorima oštećenih uposlenika, uglavnom pečati ministarstava obrane demokratskih država iz kojih su kontingenti došli u BiH, a u kojima je neshvatljivo da bilo tko, pa i na jedan jedini dan, bude zaposlen pod takvim okolnostima, kako su oni u ugovorima postavili”, kaže odvjetnik Salihbegović za Al Jazeera Balkans.

Međutim, glasnogovornik EUFOR-a u kampu Butmir kod Sarajeva, Alice Williams-Allden, kategorički tvrdi da “NATO i EUFOR nisu prekršili međunarodne konvencije”.

Na pitanje da li se ove organizacije smatraju odgovornim za poticanje rada na crno u BiH, kako su sugerirali odvjetnici biših lokalnih uposlenika, Williams-Allden kaže: “Apsolutno ne. Svi ugovori NATO-a i EUFOR-a zasnivaju se na međunarodnom i domaćem pravu. Ugovori su usklađeni s međunarodnim pravom, tj. Aneksom o radu Tehničkog sporazuma između Ministarstva rada i socijalne politike Republike BiH i Implementacijskih snaga, koji je dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH. NATO, EUFOR i misije koje su im prethodile (IFOR/SFOR) radili su i rade u skladu sa ugovorima o zaposlenju i tehničkim sporazumima i protokolima koji su u datom trenutku na snazi. U skladu s tim, sve zainteresirane strane, poslodavac, vlasti i uposlenici bili su svjesni svojih obveza.”

Sličan je i odgovor iz NATO-a, u kojem se kaže da je "važno napomenuti da su relevantni organi i zaposlenici bili jasno upoznati sa svojim obavezama”.

Međutim, kao jednu od ključnih argumentacija da ove misije nisu poštivale prava lokalnih uposlenika, odvjetnik Hajrudin Kapetanović ističe činjenicu da je NATO od 2006. počeo sa uplatom doprinosa, iako je do tada tvrdio da to nije obavezan raditi.

“To je za nas velika argumentacija. Mislim da i NATO shvaća da je pogriješio, ali, budući da se radi o velikoj sumi novca koju radnici potražuju, između 60 i 70 tisuća KM po radniku, oni nastoje sve to ublažiti”, kaže Kapetanović.

Ovaj iznenadni preokret u odnosu prema lokalnim uposlenicima u NATO-u i EUFOR-u komentiraju na apsolutno istovjetan način. Kažu da su poduzeli sve kako bi njihovi uposlenici imali odgovarajući status, ali da pravni okvir prije 2006. nije bio jasno definiran.

“U tom postranome razdoblju, nastojali smo svojim zaposlenicima osigurati pravedan tretman i aktivno smo radili na pronalaženju rješenja za očigledne nedostatke. Kako se pravno okruženje postepeno stabiliziralo, prilagodili smo naš program naknada i kroz aktivnu suradnju s relevantnim ministarstvima u zemlji, u travnju 2006. godine došli u situaciju da možemo riješiti pitanje obaveznih doprinosa za svoje zaposlenike”, kaže za Al Jazeera Balkans Ines Kuburović, glasnogovornica NATO Stožera Sarajevo, dok glasnogovornik EUFOR-a dodaje da “u posljednje vrijeme stručnjaci za osoblje NATO-a i EUFOR-a aktivno rade na sveobuhvatnom planu s ciljem da se premosti praznina u plaćanju doprinosa za uposlenike prije travnja 2006. godine”.

Odvjetnički tim Salihbegović-Kapetanović pak tvrdi da su im iz NATO-a i EUFOR-a u internim razgovorima kazali kako su lokalne uposlenike ostavili bez doprinosa zato što nisu bili svjesni da će njihova misija trajati godinama: “Rekli su da su mislili kako će u BiH ostati samo nekoliko mjeseci.”

Oni također ističu da stalno dolazi do odgađanja sastanaka Komisije za odštetne zahtjeve.

“Tek kada se završe drugostupanjski postupci – pred ovom komisijom i pred arbitražnim sudom u kojem su međunarodni predstavnici i dužnosnici Ministarstva pravde BiH, moguće je pokrenuti tužbu na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Međutim, na sceni je veliki pritisak NATO-a i aktualnog rukovodstva Glavnog stožera i zapovjednika kako se ništa ne bi riješilo u njegovom mandatu. Oni strahuju za svoju karijeru i samo kada mediji napišu nešto o ovom slučaju, zakažu sjedinicu Komisije, a sve to sprečava ove ljude da došu do Strasbourga”, kaže Salihbegović.

U razgovoru sa klijentima odvjetnički tim je, kažu, saznao za ponižavajući odnos stranaca prema lokalcima, da su uposlenici koji su radili fizičke poslove imali mizerne naknade, te da se uglavnom nisu smjeli žaliti na uvjete posla.

“Oni koji su se žalili, obično bi izvukli deblji kraj i ostali bez posla. Ovako su bar imali kakvu-takvu plaću. Danas su mnogi od njih u godinama, a nemaju ni dana staža, svašta se tim ljudima nakupilo”, govori Salihbegović.

On i njegov kolega vjeruju da će dobiti ovaj spor, a nade polažu u zakonodavstva zemalja koje su prisutne u misiji u BiH, a čije Vlade stoje iza potpisanih ugovora, pogotovo stoga što je, kažu, pet uposlenika koji su radili u Španjolskom bataljonu SFOR-a svoja potraživanja uspjelo naplatiti u Španjolskoj.

U Bosni i Hercegovini je u stranim misijama radilo blizu deset tisuća građana, a od onih koji su pokrenuli odštetni zahtjev već je umrlo sedmero. Mnogi od njih su i protestirali pred bazama misija, ali bezuspješno. 

O svemu tome bh. književnik Veselin Gatalo, koji je i sam bio uposlenik SFOR-a i koji se također bori za naplatu svojih doprinosa, napisao je knjigu Siesta Fiesta, Orgasmo, Riposo (početna slova čine akronim SFOR), a svako njeno poglavlje počinje jednom kopijom ugovora bivšeg  poslodavca.

"Bio sam jedan od prvih koji su shvatili koliko smo važni tom vrlom Zapadu. Zapošljavali su ljude u nevolji, polugladne, koji su jedva dočekali da si prekinu glad i najzad se prehranjuju redovno. Potpisivali su kolonijalističke ugovore po kojima mogu izgubiti život radeći za strance, bez odgovornosti za poslodavca, te iste strance. Jedan član ugovora koji su potpisali, govori baš to. U slučaju ranjavanja ili smrti, ni sanduk ili tabut čovjeku ne duguju platiti. O tome da su ih oboljele jednostavno otpuštali i slali kući, da i ne pričam. Uplaćivanje staža i zdravstvenog osiguranja nitko se nije ni usudio spomenuti. Niko se nije htio vratiti u svoju poluglad. Osjetio sam tada, na svojoj koži, kakva je naša uloga u 'novom svjetskom poretku'", kaže Gatalo za Al Jazeera Balkans.

On njegove bivše kolege očekuju da će prestati otezanje procesa do unedogled. U protivnom, najavljuju da će pokrenuti nove proteste pred bazom NATO/EUFOR-a u Butmiru, ali, kažu, ovaj put će ih doći na tisuće.