Matuzović i ostali: Optuženi nije želio napustiti Orašje

Na suđenju za zločine u Orašju, svjedoci Obrane govorili su o nadležnostima i povezanosti vojske iz Orašja s Vrhovnim zapovjedništvom Armije Bosne i Hercegovine.

Svjedok Ivo Komšić ispričao je u Državnom sudu da se – nakon održavanja referenduma za neovisnost Bosne i Hercegovine i jasnih naznaka da srpski političari to neće prihvatiti – dobrovoljno prijavio u Ministarstvo obrane, kako bi pomogao pri uspostavljanju Teritorijalne obrane (TO) BiH, prenosi BIRN.

On je kazao da Stožer TO-a nije mogao kontrolirati područja u kojima su Srbi već preuzeli vlast te se, pod utjecajem rata iz Hrvatske, u Bosni i Hercegovini formira Hrvatsko vijeće obrane (HVO), kojim od rujna 1993. godine zapovjedan “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna”.

Svjedok Komšić je podsjetio na sporazum tadašnjih predsjednika Hrvatske i Srbije – Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića –od 25. ožujka 1991. godine u kojem je dogovorena podjela BiH.

“Ovim sporazumom predviđeno je da Posavina pripadne srpskoj državi“, rekao je Komšić, te dodao da je to bio razlog zašto se Hrvatska vojska, koja je osvojila područje do Doboja, povukla i napustila BiH.

Zatekao rasulo

“Jedino je ostala vojska u Orašju, kojom je zapovijedao general Đuro Matuzović“, rekao je Komšić, navodeći da su oni bili i vojno i logistički naslonjeni na Hrvatsku iz koje su vršili pritiske da se Hrvati povuku i napuste Orašje.

“Đuro to nije želio, govorio je da ne može napustiti narod“, izjavio je Komšić.

Nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, prema riječima svjedoka, u ožujku 1994. godine u Orašju je uspostavljena administrativna komanda Armije BiH.

Đuro Matuzović je optužen s Markom Dominkovićem, Ivom i Tadom Oršolićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubojstvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju.

Drugi svjedok Obrane optuženog Matuzovića, general Vahid Karavelić, ispričao je da je imenovan za zapovjednika Okružnog stođera TO-a Tuzla, gdje je “zatekao rasulo”.

“Kada su TO napustili Srbi i Hrvati, teško je bilo uspostaviti bilo šta“, rekao je Karavelić.

On je kazao da Vrhovno zapovjedništvo Armije BiH – Predsjedništvo BiH, te Glavni stožer, nisu tijekom 1992. i 1994. godine imali zapovjedništvo nad Orašjem.

IKM

Odgovarajući na pitanje branitelja Vlade Adamovića, svjedok je rekao da je korpus ekvivalent zbornom području, a zapovjednik korpusa je odgovoran za sve što se događa na teritoriji tog korpusa, bez obzira na zapovjedi brigada i bataljuna.

Svjedok je pojasnio da se istureno zapovjedno mjesto (IKM) formira zbog daljine u odnosu na osnovno zapovjedno mjesto i nemogućnosti stalnog uvida u događanja, te problema u rukovođenju.

“Kada postoji negdje IKM, njegov zapovjednik je glavni i on zapovijeda svim jedinicama na tom području. Zapovjednik brigade ili korpusa ne može odbiti njegovu naredbu“, objasnio je svjedok.

Tužitelja Milanka Kajganića zanimalo je da li je na malom području potrebno formirati IKM, na što je svjedok, navodeći primjer iz svoje službe kada je bio zapovjednik Prvog korpusa, rekao: “Ako su se istovremeno odvijale borbe na više lokacija, onda sam ja slao svoje oficire iz zapovjedništva kako bi pomogle zapovjednicima na liniji i to se može smatrati IKM-om“.

Suđenje se nastavlja 29. studenog.