''Lutka'': Ne možete nas optužiti, nema materijalnih dokaza

Obrane sedmorice nepravosnažno osuđenih za organiziranii kriminal iz predmeta “Lutka” zatražile su u žalbama od Apelacijskog vijeća Suda Bosne i Hercegovine da prvostupanjsku presudu iz rujna prošle godine ukine i odredi novo suđenje ili donese oslobađajuću presudu.
Obrana Azima Kajevića je u kratkom izlaganju žalbe istakla da je prvostupanjski sud određene zaključke zasnovao na indicijama koje nisu obrazložene.

''U presudi je navedeno da je Elvira Kajević rekla mužu da će biti transport novca, a Azim to prenio. Koji je tu umišljaj pomagača? Sud je morao nedvojbeno, a ne s vjerojatnoćom zaključiti da je Elvira nešto rekla suprugu'', pojasnila je braniteljica Tatjana Savić te dodala da je za djelo dogovor za izvršenje kaznenog djela nastupila zastara, piše Detektor.ba.

Savić je također prigovorila na činjenicu da se u prvostupanjskoj presudi spominje formiranje grupe, bez da se navodi kada je tko pristupio toj grupi.

Nina Kisić, braniteljica Dragana Obućine, također je prigovorila na nerazumljivost presude u dijelu koji se tiče “navodne pripadnosti organiziranoj grupi” te dodala da je za njenog branjenika u tri navrata navedeno kada je postao pripadnikom grupe. Braniteljica je naglasila i da je presuda proturječna sama sebi jer su u sudnici čuli jedno, a u pisanom otpravku vidjeli drugo.

Obućina je također izjavio da nije mogao vjerovati što je čuo prilikom čitanja prvostupanjske presude u sudnici.

''Ne postoji nijedan materijalni dokaz koji će potvrditi moje sudjelovanje u djelu za koje se teretim. Da sam to uradio, ne biste me sada gledali, potpisao bih sporazum s Tužiteljstvom jer ne bježim od odgovornosti za bilo što, što sam uradio, niti sam ikada bježao'', kazao je Obućina.

Nermin Mulalić, koji brani Elvisa Zlatića, spomenuo je da je osnovna karakteristika prvostupanjske presude kontradiktornost koja se ogleda u nezakonitosti dokaza, te ocjene dokaza svjedoka, kao i onih koji su osuđeni po sporazumima. Sud, prema Mulaliću, nije poklonio vjeru jednom od takvih svjedoka kada je iskaz išao u korist optuženom.

Branitelj Senad Kreho, koji zastupa Anesa Kurbegovića, rekao je da je činjenično obrazloženje presude neutemeljeno, kao i da se bazira na iskazima iz istrage. Branitelj je na kraju postavio upitnik jer, kako je kazao, Kurbegović nije primio presudu, niti žalbu, niti poziv na žalbenu sjednicu.

Za Kurbegovićem je ranije raspisana Interpolova potjernica, javlja BIRN.

Milenko Vojo Radović, koji brani Vladana Parađinu, u obrazloženju žalbe je rekao da u prvostupanjskoj presudi nisu opisane radnje koje je u cijeloj “akciji” individualno poduzeo njegov branjenik.

''Nemoguće je nekoga optužiti a da se ne navedu nečije konkretne radnje. Bez konkretizacije radnje se ne mogu utvrditi ni granice umišljaja'', istaknuo je branitelj.

Odvjetnik Dejan Bogdanović je kazao da je njegov branjenik Mladen Mičić mogao učiniti samo nehatno pomaganje koje ne ulazi u kaznenopravnu zonu, kao i da je priznao da je samo prokomentirao određenu situaciju, dok je Rusmir Karkin, branilac Dejana Vukosavljevića, kratko naveo da ostaje kod svih žalbenih navoda.

Prvostupanjskom presudom iz rujna 2016., trinaestorica optuženih iz predmeta “Lutka” osuđeni su na više od 100 godina zatvora zbog organiziranog kriminala, nekoliko ubojstava, pokušaja ubojstva te, između ostalog, više pljački.

Bojan Cvijan je osuđen na 20 godina, Marko Krajišnik na 18, Kurbegović na 15, dok su po osam godina dobili Muhamed Ramić, Parađina i Obućina. Ljubiša Lalović i Azim Kajević su osuđeni na po pet godina i deset mjeseci, Vukosavljević na četiri godine, Zlatić i Nermin Tahirović na po tri godine, Elvira Kajević na dvije, a Mičić na godinu zatvora.

Tužiteljstvo i Obrane su od Apelacijskog vijeća zatražili da se žalbe suprotnih strana odbiju kao neosnovane.

Odluku po žalbi Tužiteljstva i Obrana, Apelacijsko vijeće će donijeti naknadno.