Kad je jedan ministar (neka mi oproste oni što nepotpisani ispod traže od mene potpisanog da navedem imena, jer opet neću) pravio zabavu obilježavajući bitan datum u svom resoru pitao muzike koliko to košta, tražio je da se cijena gaže poveća na papiru, a onda će, nakon reda govorancije s kravatama i raspojasavanja u ime boljeg sutra resora i zemlje, dirigentu vratiti kusur.
Ne samo da ministar nije odgovarao za sviranje njegovom džepu i onom između dubokih džepova, nego je, nekoliko godina kasnije, nagrađen višom i mekšom foteljom. Muzici je bilo svejedno. Nije ni ona odgovarala za kusur niti ga je kome prijavila. Svirka k'o svirka, samo s malo više parade kiča.
Sitan je to primjer grabljenja opravdanog novca iz još opravdanijih trošenja, ali pokazuje kako se to radi u ime jednog sutra. Njegovo bi, prema zakonima koji u nas vladaju bilo isto, a sutra glazbenika, koji bi, da su ga prijavili, bilo s puno manje svirki za državne pare.
Nažalost, malo tko ozbiljno shvaća brojeve u Bosni i Hercegovini, bilo da su oni službeni ili istiniti. Jer, onim službenim, u zemlji koja ništa ne zna izbrojati isprve, malo tko vjeruje. Čak ni oni koji ih pišu. Onih neslužbenih je previše, a izmoreni slovima u imenima prevara, ni na brojeve više ne režimo. Doduše, malo tko ozbiljno shvaća i Bosnu i Hercegovinu.
Tako će nam na jedno ući, a na drugo izaći 40 tisuća ugovora, šest milijardi KM, 828 institucija i 5.230 kompanija. To su, naime, brojke iz izvještaja o javnim nabavkama što su ih bh institucije i javna poduzeća potpisala i platila. Iste ove brojke prostrujale su i prostrujat će glavama onih koji bi trebali provjeriti ova poslovanja u kojima se okrenuo toliko novca kojim je plaćeno toliko prijateljstva, poslušnosti, glasova i prevara. Jer, teško je povjerovati da je sve što je prošlo preko prikupljenih ugovora čisto jer ovakvim ljubavima za trajanje ne treba čist račun.
U prevelikom broju resora još je više odriješenih ruku, a muzičara, kojima je jedini izvor primanja država, je puno. Barem 5.230. Drugačije se u zemlji ovakvih dirigenata ne može ni poslovati niti posluju drugačiji ljudi od onih koji u odijelima, pravdajući važne i nevažne dane za resore, dijele novac.
A da neće ni prošli ni sadašnji odgovarati potvrđuje najbolje i činjenica da u programu novog federalnog premijera (valjda mu znate ime), među osam razvučenih točaka za spas entiteta koji puca barem po dvanaest šavova, deset županijskih i dva međunacionalna, korupcija zauzima najmanje mjesta. Borbu protiv korupcije strpao je novi premijer u predzadnju točku svojeg ekspozea u četiri reda s 44 riječi, 295 znakova bez razmaka.
Skoro u toliko stane i naziv agencije koja se godinama bori protiv korupcije s 3-4 uposlena i koju su nedavno šutnuli u prostorije bez vrata. Čisto da se zna gdje je nedefiniranoj borbi kompliciranog imena i nikakvih ovlasti mjesto. Tamo negdje između njihovih dubokih džepova.