U Livnu se obilježava obljetnica atentata na Stjepana Radića

Ogranak Matice hrvatske Livno u srijedu je predavanjem autora većeg broja radova iz povijesti livanjskog kraja Damira Tadića obilježio 90. obljetnicu atentata na hrvatske narodne zastupnike u beogradskoj skupštini.

Puniša Račić, zastupnik Radikalne stranke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, 20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini u Beogradu ubio je trojicu zastupnika Hrvatske seljačke stranke, a dvojicu ranio.

Na licu mjesta ubio je Pavla Radića i Đuru Basaričeka, dok je Stjepan Radić umro kasnije od posljedica ranjavanja. U napadu su ranjeni Ivan Granđa i Ivan Pernar.

Tadić je kazao kako je u svom predavanju pojasnio motive koji su doveli do beogradskog atentata te pokušao taj događaj dovesti u kontekst vremena, važnih događaja i osoba iz tog neprijeporno važnog razdoblja u hrvatskoj povijesti.

''Iako sam se rodio dvadeset četiri godina nakon Radićeve smrti, u državi koja je već nekoliko puta promijenila formu i ime, i u kojoj ono što se dogodi lani biva već daleka prošlost, naslušao sam se u djetinjstvu priča o atentatu na hrvatske narodne zastupnike, o tome je li Radić trovan nakon atentata u beogradskoj bolnici i bi li tijek Drugog svjetskog rata bio drugačiji da je Radić ostao živ'', kazao je Tadić u izjavi za Fenu.

U tim kućnim, obiteljskim analizama, koje je predvodio njegov otac, žestoki Radićevac, nije se radilo samo o Radiću i njegovim stranačkim kolegama, niti se sentiment prema Radiću ticao samo osobnog ljudskog stradanja.

''Nekako se podrazumijevalo, premda to nije bilo izgovoreno, da je atentatom u beogradskoj skupštini pokrenut niz nesreća i stradanja, koje će zahvatiti našu obitelj i tolike druge hrvatske, ali i srpske obitelji. A svemu tom uzrok je bio jedan događaj koji se zbio prije sto godina – 1. prosinca 1918. godine, kada je uspostavljena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, prema ocjeni eminentnih povjesničara, najnesretniji događaj u hrvatskoj povijesti'', istaknuo je Tadić.

Velikana hrvatske povijesti Stjepana Radića, dodao je, danas se sjećamo gotovo samo po jednoj izjavi ili rečenici: "Gospodo, ne srljajte kao guske u magli".

''Najčešće se to izgovara bez poznavanja konteksta i razloga zbog kojih je Radić izgovorio te riječi. Manje je poznato da je Radić imao još lucidniju političku misao (metaforu s guskama), koju je izrekao u svom velikom govoru na proslavi dana Bastille 1923. u Zagrebu: 'Nije narod jato gusaka koje jednako gaču''', kazao je Tadić.

Istaknuo je kako je Stjepan Radić prvi u hrvatsku politiku unio temu ljudskih prava, prvi je počeo govoriti o pravima žena, mirotvorstvu i republikanizmu.

''Bio je odličan i često neobuzdan govornik, a kao prvi diplomirani politolog u Hrvatskoj s pariškom diplomom, napisao je brojne radove na teme iz politike, gospodarstva, povijesti i kulture'', kazao je Tadić.

Po njegovim riječima, Radića je bio prvi hrvatski političar koji se zalagao za europske integracije i promišljao mjesto Hrvatske u njima.

''Također je bio među prvim hrvatskim političarima koji je u Saboru otvarao ekološke teme. Bio je borac za prava potlačenih slojeva društva, žestoki protivnik korupcije. Krleža, koji je za sebe mislio da je najpametniji Hrvat, nerado je priznao da je Radić imao 'nesvakodnevne sposobnosti', a mnoge su političke grupacije, pa čak i one suprotstavljene, utkale Radićevo djelovanje u svoj politički okvir'', zaključio je Tadić.