Američka vojna prisutnost na Grenlandu započela je još tijekom Drugog svjetskog rata, kada su Sjedinjene Američke Države 1941. godine, uz suglasnost danske vlade u egzilu, preuzele odgovornost za obranu tadašnje danske kolonije. Povod je bila bojazan da bi nacistička Njemačka mogla zauzeti južni dio Grenlanda i ondje uspostaviti zračne baze.
Sporazumom s Danskom SAD su dobile pravo uspostave zračnih i pomorskih uporišta, koja su služila kao ključne postaje za američke zrakoplove na putu prema Velikoj Britaniji. Istodobno je naglašeno da se time ne dovodi u pitanje danski suverenitet nad Grenlandom, kao ni lokalni zakoni i običaji.
Nakon završetka rata, američki interes za Grenland nije jenjavao. Godine 1947. Washington je demantirao navode da želi kupiti Grenland, no već 1951. Danska i SAD potpisale su sporazum o zajedničkoj obrani u sklopu Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Time je formalizirana dugoročna američka vojna prisutnost na otoku.
Tijekom 1950-ih godina SAD su započele opsežnu izgradnju novih zračnih baza, uključujući i zračnu bazu Thule na sjeverozapadu Grenlanda, jednu od najmodernijih i strateški najvažnijih vojnih baza tog vremena. Nove baze bile su znatno bliže Sovjetskom Savezu, čime je Grenland postao ključna točka u obrambenoj strategiji Zapada tijekom Hladnog rata.
Američka prisutnost na Grenlandu bila je obilježena i incidentima. Najpoznatiji se dogodio 1968. godine, kada se američki bombarder B-52, koji je prevozio hidrogenske bombe, srušio na ledenu površinu u blizini baze Thule. Nesreća je izazvala zabrinutost danskih vlasti, koje su ponovile zabranu prisutnosti nuklearnog oružja na danskom teritoriju, uključujući i Grenland. Nakon nesreće provedena je opsežna operacija uklanjanja radioaktivnog snijega i leda.
Danas, u 2026. godini, ključna američka vojna prisutnost na Grenlandu koncentrirana je u zračnoj bazi Pituffik (nekada Thule Air Base), koja djeluje pod okriljem Svemirskih snaga Sjedinjenih Američkih Država (U.S. Space Force). Baza ima važnu ulogu u ranoj detekciji balističkih projektila, satelitskom nadzoru i praćenju aktivnosti u Arktiku, koji zbog klimatskih promjena i geopolitičkih napetosti ponovno dobiva stratešku važnost. Iako je broj stalno raspoređenih vojnika danas znatno manji nego tijekom Hladnog rata, baza ostaje ključna točka obrambene infrastrukture NATO-a na krajnjem sjeveru.
Povijest američkih baza na Grenlandu pokazuje kako je ovaj arktički otok, zbog svog geostrateškog položaja, desetljećima imao važnu ulogu u globalnoj sigurnosnoj politici – od borbe protiv nacizma do suparništva velikih sila tijekom Hladnog rata.
