Hitne službe u BiH nemaju ni najosnovniju opremu

Brza i učinkovita hitna služba mora u svakom trenutku biti spremna pružiti pomoć hitnim pacijentima, o čemu često ovise životi. Kod hitnih slučajeva upravo brzina intervencije može značiti granicu između života i smrti. Da bi odgovorila zadatku, treba imati dobra vozila, dovoljan broj kadrova i kvalitetnu opremu.

Međutim, u dijelu bh. gradova to stanje u službama hitne medicinske pomoći daleko je od onog kakvo bi trebalo biti.

Loša opremljenost

Naime, prema istraživanju Faktora, pojedini bh. medicinari nikada nisu vidjeli defibrilator, točnije uređaj za reanimaciju, koji je prijeko potreban u stanjima poput infarkta. Pojedine službe nemaju ni ono najosnovnije, a to su pokretna nosila, invalidska kolica.

“Imamo samo jedno vozilo hitne pomoći i bocu kisika, tri zavoja i dvije ampule, pa vi vidite kako nam je raditi, a županijska bolnica je od nas udaljena 36 km gdje treba prevesti urgentne slučajeve. Prosjek starosti stanovništva nam je oko 60 godina, to je sve starija populacija. Od opreme defibrilator možemo samo sanjati, nikada nismo ni vidjeli kako izgleda, a svaka hitna pomoć bi ga morala imati. Nemamo ni kvalitetna invalidska kolica, ležaj na kotače”, ispričala je za Faktor Josipa Radoš, medicinska sestra u Hitnoj pomoći u Glamoču.

Potrebna bolja oprema

Stanje u Rami, koja je od SKB Mostar udaljena 80 km, te Grudama iz kojih do mostarske bolnice treba prijeći nešto više od 40 km, nešto je bolje.

“Uz malo truda, uspjeli smo nešto napraviti, međutim, da smo zadovoljni sto posto ne mogu reći”, kazala je za Vecenji.ba dr. Mara Anđelić, ravnateljica Doma zdravlja Rama. Prema njezinim riječima, domovi zdravlja koji su udaljeniji od bolnica trebali bi biti bolje opremljeni.

“Kad sam došla na mjesto ravnatelja imali smo samo jedan defibrilator u hitnoj, vozila su bila loše opremljena. Poslije smo nabavili još jedan automatski defibrilator i prošle godine smo, uz pomoć Općine, nabavili novo vozilo koje je dobro opremljeno i ima defibrilator. Sad ih imamo tri, plus automatski koji koristimo za utakmice i skupove na kojima ima više ljudi”, istaknula je dr. Anđelić.

U Rami su, zahvaljujući angažmanu zaposlenih u Domu zdravlja, uspjeli obnoviti opremu, međutim, u drugim manjim mjestima, poput Glamoča, situacija nije takva.

“Uz nedostatak opreme, kod nas je na terenu problemi i nedostatak edukacije. Mislim kako bi trebale biti puno češće edukacije, kao što se u Hrvatskoj organiziraju mjesečno ili tromjesečno, iz pružanja hitne medicinske pomoći. Onda bi svi znali kako izgleda defibrilator, čemu služi i kako se koristi. Znali bi da se njime stvarno može spasiti život”, naglasila je dr. Anđelić.

Opremljenost Hitne službe u Grudama također je zadovoljavajuća.

“Kod nas su vozila prilično dobro opremljena. Istina, defibrilator nemamo u vozilu, ali nosimo ga sa sobom, tako da ničiji život neće biti doveden u pitanje”, kazao je dr. Mario Bunoza, šef Hitne pomoći Grude.