Gdje su granice između novinarske slobode govora i govora mržnje?

Nakon najave predsjednika Republike Srpske o promjeni Krivičnog zakona u kojem bi mogla biti definirana i kleveta, u Bosni i Hercegovini ne prestaju glasne polemike o pitanju da li je riječ o pritisku na medije ili odvajanje žita od kukolja? Gdje su granice između slobode govora i govora mržnje, te je li i novinarska zajednica u našoj zemlji podijeljena po političkim i etničkim šavovima?

Ilustrativan, ali nikako usamljen primjer, polarizacije medija u BiH su nedavni protesti opozicije u Banja Luci zbog sumnje u regularnost izbornog procesa. Policijski izvještaj o brojnosti skupa, o kojem smo slušali u dijelu novinarskih izvještaja, glasio je "oko 2.000 okupljenih", dok su neke novinarske procjene išle i do "10 ili čak 20.000 okupljenih". Istina je, kao uvijek, ostala negdje između. Uslijedio je i inauguracijski govor predsjednika Republike Srpske, u kojem najavljuje vraćanje klevete u Krivični zakon, i različite reakcije.

Ograničavanje slobode i politički pritisak

"Ovo je zaista jedan nevjerojatan pokušaj da se u Republici Srpskoj ograniči pravo na slobodu izražavanja, te izvrši dodatni institucionalni, zakonski i politički pritisak na novinare i medije. S obzirom na to da je ovo doba internet novinarstva, i da se portali čitaju u cijeloj državi, ovim zakonom neće biti ugroženi samo novinari u RS", naglašava Borka Rudić iz Udruženja BH Novinari.

"Ovaj zakon ćemo gledati u kontekstu sličnih zakona u Srbiji, Europskoj uniji, ali i u kontekstu tzv. Inzkovog zakona, jer ako osujetimo na jednoj strani kažnjavanje novinara, a na drugoj ostane, mislim da nismo mnogo postigli. Podržat ćemo samo principijelna rješenja da bi se zaštitili svi novinari od mogućnosti da budu kažnjeni tako teškom kaznom kakva je zatvorska", ističe Branimir Đuričić iz Udruženja novinara Republike Srpske.

Gdje su granice između slobode govora i govora mržnje, i je li i novinarska zajednica u našoj zemlji podijeljena po političkim i etničkim šavovima? Što kažu novinari?

Postpuna neovisnost ne postoji

"Potpuna neovisnost ne postoji. Ili postoji vrlo kratak rok, dok ne dobijete otkaz ili dok ne promijenite mišljenje, ovisno od toga koliko novca uđe u džep. To je prva stvar", smatra Elvir Bucalo, novinar iz Sarajeva.

"Taj potez iz Republike Srpske podsjeća me na neka nedemokratska društva poput Bjelorusije, Rusije, Sjeverne Koreje… Ali, s druge strane jednako tako očekujem od novinara da izvještavaju nepristrano", kaže Zoran Krešić, novinar iz Mostara.

"Vjerujem da postoji dobra namjera da se uredi sloboda govora, ali put do pakla je popločan dobrim namjerama. Čini mi se da idemo prema jednom neriješenom i katastrofalnom stanju", ističe Aleksandar Stojanović, novinar iz Banja Luke.

Senzacionalizam i neimenovani novinari

Uz naglašenu konstataciju da, bez dogovora s profesionalnim udruženjima, neće biti izmjena nikakvih zakonskih propisa, nositelji vlasti u RS podsjećaju da posljednjih godina na medijskoj sceni, ne samo u BiH, već i u regiji, imamo ogroman broj tzv. portaloida čiji su vlasnici nepoznati, kao i samozvanih novinara, čiji je jedini cilj najprizemniji senzacionalizam.

"Ja mislim da je Republika Srpska jedno od najslobodnijih društava. Za ovakve stvari koje se pojavljuju u medijima u Njemačkoj se odavno hapsi, oduzima imovina. Nema šanse da prođete nekažnjeno", kaže predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić.

Gotovo kompletna vladajuća struktura pravda se parolom da su ovakvi zakoni praksa u zemljama EU, ali uz razliku da sudovi gotovo nikada ne primjenjuju zatvorsku kaznu za klevetu , te da raspolažu kadrom specijaliziranim za medije. I efikasno pravosuđe i slobodni mediji su među prioritetnim uvjetima na europskom putu BiH koji deklarativno svi podržavaju.