Ganić i ostali: Upucan u leđa nakon zarobljavanja

Svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine ispričao je da je bio u koloni koja je zaustavljena u Dobrovoljačkoj ulici 3. svibnja 1992. i da mu je, dok je ležao na zemlji, pucano u leđa.

Veselje u vezi s referendumom

Ratko Katalina bio je zamjenik načelnika sigurnosti Druge vojne oblasti Jugoslovenske narodne armije (JNA), a na ovu funkciju imenovan je 1. ožujka 1992. godine. Na pitanje tužitelja Mladena Vukojičića da opiše dešavanja u Sarajevu tog dana, svjedok je rekao da je tada ''bilo neko veselje u vezi s referendumom''.

''Dogodio se i onaj slučaj da je pucano na srpske svatove'', rekao je.

Posvjedočio je da su tada u Sarajevu bile postavljene barikade i punktovi ''i s jedne i s druge strane''. Odgovarajući na pitanje o sigurnosnoj situaciji, Katalina je rekao da je došlo do sukoba na Vracama.

''Srpski organi su krenuli da se usele u prostorije, ušli su u zasjedu i došlo je do borbe'', rekao je Katalina i dodao da su 13. travnja ''Zelene beretke'' upale u štab Teritorijalne obrane (TO) BiH.

Pročitajte još

Ganić i ostali: Nekoliko puta udaren kundakom

''Formirali su faktički novi sastav. Napisana je direktiva koju je potpisao Hasan Efendić, o zaštiti suvereniteta i obrane BiH, a to je, ustvari, bilo naređenje da se napadne JNA u Sarajevu'', kazao je svjedok.

Katalina je posvjedočio da je 2. svibnja napadnut Dom Armije u Sarajevu i drugi objekti JNA i da je ''bilo stradanja s obje strane''. Rekao je da je general i bivši zapovjednik Druge vojne oblasti JNA Milutin Kukanjac poslao jedinicu koja će ''deblokirati Dom, preuzeti ga od 'Zelenih beretki' ili Teritorijalne obrane i spasiti ljude koji su ostali tamo''.

Svjedok je govorio i o slijetanju bivšeg predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića na sarajevski aerodrom i njegovom zadržavanju od strane JNA.

Što da se radi s Alijom?

''Tad je Alija bio pod kontrolom srpske vojske. Zapovjednik je mene zvao i pitao što da radimo s Alijom, kakva je situacija u gradu i to. Kukanjac je na osnovu procjene situacije donio odluku da se on zadrži i konsultirao je i Beograd'', kazao je svjedok, dodavši da je Izetbegović zadržan da ga neko ne bi ubio, a zatim odveden u Lukavicu.

Posvjedočio je da je bilo nekoliko prijedloga da se Izetbegović vrati u zgradu Predsjedništva, a da kolona JNA napusti Sarajevo, i da je u pregovore bio uključen general Ujedinjenih naroda (UN) Lewis MacKenzie. Prema njegovim riječima, postignut je dogovor da uz pratnju UNPROFOR-a Izetbegović napusti Lukavicu, a kolona JNA Sarajevo.

“Stvoren je utisak da je sve riješeno, mislili smo da smo se izmirili i da se selimo. Nismo znali da se iza toga krije prevara”, rekao je svjedok.

Odgovarajući na pitanje tužitelja, kazao je da su iz kasarne u kamione utovarivali kancelarijski materijal te da su imali informacije da se ''Zelene beretke'' skupljaju po gradu na relaciji gdje je kolona formirana. Katalina je rekao da su obavještajne službe iz Beograda presrele radiokomunikaciju te da je on dobio depešu u kojoj je pisalo da kolonu treba napasti, razoružati i ne dozvoliti da bilo šta dođe u Lukavicu.

Kazao je da je depešu pročitao u Lukavici u kancelariji Kukanjca, a da su bili prisutni Izetbegović i MacKenzie, koji je, prema njegovim riječima, naredio da se kolona što prije izmjesti.

Rekao je da su dobili upozorenje da niko iz kolone ne smije pucati ili provocirati, a da je kolona napadnuta ubrzo nakon što su krenuli.

''Nije prošlo deset minuta, meni su već pucali u leđa'', kazao je svjedok i dodao da je ranjen nakon što mu je naređeno da legne na zemlju s ostalim zarobljenicima. Kasnije je prebačen u bolnicu na liječenje.

Za napad na kolonu, ubojstva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Odvjetnica prvooptuženog Ejupa Ganića, Lejla Čović, pitala je svjedoka da li je znao da se JNA u tom periodu pozicionirala oko Sarajeva i da je pucano na grad, na što je on odgovorio da zna da su granate ispaljivane, ali da je za to saznao putem sredstava informisanja.

''Znam da su oko zapovjedništva Druge vojne oblasti ispaljivane granate'', rekao je svjedok i negirao da zna da je JNA izvršila napad na zgradu Predsjedništva, ali da je Kukanjac uputio tri tenka prema Domu armije.

''Kontraobavještajni posao''

Čović je svjedoka pitala da li je Izetbegović mogao otići iz vojarne u Lukavici, jer je prilikom direktnog ispitivanja kazao da je ''Izetbegović bio slobodan čovjek'', na što je svjedok rekao da se pregovaralo i čekalo izmještanje komande.

''On je bio i potreban tu u to vrijeme'', kazao je Katalina. Potvrdio je da je u koloni JNA bilo oko 200 vojnika i da je svaki od njih imao uz sebe osobno naoružanje.

Na pitanje Jasenke Rešidović, braniteljice drugooptuženog Backovića, svjedok je negirao da zna da je JNA izvukla i odvezla naoružanje iz skladišta u Faletićima, ali da zna da su iz vojarne na Bistriku ubijeni Sead Šećerović i njegov vozač.

''Mi smo imali vještačenje. Pucano je i iz puške tog koji je ubijen'', rekao je svjedok.

Branitelj Hamida Bahte, Asim Crnalić, pitao je svjedoka da li je, s obzirom na svoju dužnost, znao tko i gdje puca u Sarajevu, a svjedok je odgovorio da to nije bilo u njegovom resoru.

''Bavimo se kontraobavještajnim poslom. Tako smo i našli onu vašu naredbu da će JNA biti napadnuta'', rekao je svjedok.

Kazao je da je teoretski točno, kako je navela Obrana Hasana Efendića, da je nakon međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, JNA postala strana sila na njenoj teritoriji.

Braniteljica optuženog Alispahića, Mirna Avdibegović, pitala je svjedoka da li zna da su pripadnici Druge vojne oblasti uhitili Mirsada Hodžića i pretukli ga.

''Znam da je bio jedan policajac priveden, za ovog ne znam'', rekao je svjedok i napomenuo da on nije dozvoljavao maltretiranje uhićenih, a da su privođeni oni koji su ''pravili probleme na punktovima''.

Suđenje se nastavlja 9. listopada.