Slučaj Dobrovoljačka: Tužiteljstvo tvrdi da Alija Izetbegović nije bio zarobljen

Čitanjem optužnice i uvodnim riječima počelo je suđenje Ejupu Ganiću i još devetorici optuženih za napad na kolonu, ubojstva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) i civila 3. svibnja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.

Ganić, Zaim Backović, Hasan Efendić, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško optuženi su u svojstvu civilnih, vojnih i policijskih službenika za ratne zločine protiv civila, zarobljenika, ranjenika i bolesnika, te protupravno ubijanje neprijatelja.

Tužitelj Mladen Vukojičić kazao je u uvodnoj riječi da će dokazati da se nije radilo o legitimnom napadu na kolonu, a da su oštećeni imali status zaštićenih lica po međunarodnom pravu.

''Dokazi pokazuju da se radi o mješovitoj koloni pod zapovjedništvom UNPROFOR-a, a ne koloni JNA'', rekao je tužitelj, dodavši da JNA nije imala snage osiguranja i da je evakuacija bila prepuštena drugima.

Naređeno zaustavljanje kolone

Prema optužnici, Ganić se protivio sporazumu od 27. travnja i dogovoru od 3. svibnja o mirnoj evakuaciji ostatka Druge vojne oblasti JNA iz Sarajeva i, koristeći utjecaj kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, podstrekao rukovodni kadar Teritorijalne obrane Republike BiH, među kojima i Backovića, da naredi presijecanje i zaustavljanje kolone.

Backović je, kako se navodi, kao član Operativnog centra Stožera Teritorijalne obrane (TO) izdao naređenja pripadnicima TO-a da napadnu kolonu i zarobe sva lica, znajući da može doći do ubojstava i nečovječnih postupanja.

U optužnici se navodi da je prilikom napada ubijeno osam oficira, vojnika i civila, uključujući pripadnike saniteta, a ranjeno njih 22, dok je 20 zarobljeno te fizički zlostavljano i ponižavano.

''Neprihvatljiva je teza da je u napadu sudjelovala masa koja nije bila pod kontrolom regularnih snaga… Sve navedeno ukazuje da je postojao lanac zapovjedanja'', kazao je tužitelj.

Nije zaštitio kolonu

Bahti se na teret stavlja da, kao komandant Općinskog stožera TO-a Stari Grad, nije poduzeo radnje da zaštiti kolonu i da nije kaznio počinitelje kaznenih djela. Vukojičić je napomenuo da je točno da je Bahto bio na licu mjesta i da je spriječio dio ubojstava.

Efendić je u svojstvu zapovjednika Republičkog stožera TO-a optužen da je prilikom ispitivanja i zlostavljanja zarobljenih upućivao pogrdne riječi i psovke, čime je ohrabrivao podređene. On je optužen da je jednom pripadniku TO-a dozvolio da uzme kao taoce jednog civila i oficira u namjeri da osigura razmjenu svoje sestre.

Prema optužnici, Muslimović, nekadašnji načelnik organa bezbjednosti TO-a, bio je upoznat sa zlostavljanjem zarobljenika, od kojih su neki imali podljeve, izbijene zube i rasjekotine, a neke je osobno ispitivao, te nije poduzeo korake na identificiranju počinitelja.

Pušina i Alispahić su optuženi u svojstvu policijskih rukovoditelja da nisu poduzeli korake na identifikaciji izvršitelja, osiguravanju lica mjesta i prikupljanju dokaza, a slično se na teret stavlja i Bezdrobu i Dahiću, koji su bili načelnik odnosno zapovjednik policije u općini Stari Grad.

Žiško je optužen, u svojstvu načelnika Biroa za istraživanje ratnih zločina, da je ispitivao i zlostavljao zarobljene.

Niz neistina

Ganićeva braniteljica Lejla Čović kazala je u uvodnoj riječi da dokazi ne ukazuju na odgovornost optuženog.

''Obrana će kroz dokaze Tužiteljstva pobijati navode optužnice i dokazati da Ganić ne snosi odgovornost za događaje u Dobrovoljačkoj'', rekla je Čović.

Ona je kazala da ova istraga traje već 30 godina i da su haški tužitelji 1993. ocijenili da ne postoji dovoljno dokaza za istragu protiv Ganića, a da je Tužiteljstvo BiH bilo obustavilo istragu protiv njega.

Čović je dodala da su svi dokazi priloženi uz ovu optužnicu postojali i ranije, a da je novo jedino vještačenje Instituta ''Zenit'' iz Banja Luke, čiji se zaključci protive ''općepoznatim činjenicama i logici''.

Prema njenim riječima, kada se pogledaju tvrdnje Tužiteljstva, ispada da su svi živjeli 30 godina u zabludi o događajima od 3. a posebno 2. svibnja. I druge Obrane su navele da optužnica sadrži konstrukcije i netočnosti, kao što su navodi da je tadašnji predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović bio zadržan, a ne kidnapovan.

Braniteljica prvooptuženog Lejla Čović je istaknula da su se iz optužnice mogli čuti brojni netačni navodi i o okolnostima i karakteru rata te da ona izvrće historijske činjenice. Posebno izdvaja navod iz optužnice u kojem se kaže da Alija Izetbegović nije bio zatočen u Lukavici nego da je tamo sklonjen zarad sigurnosti.

"Predsjednik Izetbegović je vjerovatno umro u zabludi da je bio zarobljen", rekla je ona ironično.

Bezdrobova braniteljica Mirsada Beganović-Žutić rekla je da je njen branjenik bio načelnik policije u Starom Gradu a da se događaj desio u općini Centar. Ona je navela da će se Obrana temeljiti na nalazu vještaka Tužiteljstva.

Dahićeva braniteljica Sabina Mehić navela je da u optužnici nema elemenata ratnog zločina, a Žiškin branitelj Suad Sultanić je kazao da Biro za istraživanje ratnih zločina nikada nije ni postojao.

Vijeće je priopćilo da je odbilo zahtjeve Obrana Ganića i Bezdroba za razdvajanje postupka. Predsjedavajući Darko Samardžić odbio je zahtjev Alispahića da mu se optužnica i dokazi dostave na bosanskom jeziku, uz obrazloženje da su tri jezika i dva pisma ravnopravna u Sudu BiH.

Prvi svjedok Tužiteljstva bit će saslušan 9. studenog.