Fratar političi dok mu se razvezuju čvorovi

Kako je sve u ovoj naopakoj zemlji naopako i kako se svatko osjeća slobodnim biti šupljem loncu poklopac, tako se ovih dana i hercegovačka mala braća, umjesto skromnosti provlače po naslovnicama i top pozicijama lokalnih portala.

Dok im se razvezuju sva tri čvora zakletve kojom su opasani, i dok se život stada sve više pretvara u život životinje a ne čovjeka, pojedini franjevci si daju za pravo praviti filozofiju od prizemnih stvari i spašavati katoličanstvo izjavama kakve ne priliče i trećerazrednim kolumnistima željnih svakog lajka površnih čitača. 

Umjesto da se mala braća zabrinu što im stado po Facebooku lajka odlazak brata iz reda, što stado klicanjem odobrava napuštanje reda spasioca života i duha na ovim prostorima, širokobriješki uglednik u habitu osuo je paljbu po festivalima i svima koji su, iz ovog ili onog razloga, bili dijelom tih festivala.

Ničim izazvan, opalio je po bezbožnicima zakitivši ih građanskom pripadnošću, a prosuo hvale po politici i dao si za pravo u ime stada odabrati tko je to najbolji lider. I to susjedne države. Dao si je za pravo uglednik u habitu i to da brzoplete riječi u kolumni izbriše, misleći valjda da je stado glupo i da neće primijetiti kako je njegova paranoja otišla predaleko.

To što jednom svećeniku smetaju filmski, glazbeni i književni festival, da se ne zapita u kojem to smjeru ide kreativnost njegova stada i da mu ne smetaju fluorescentne krunice među razdrljenim grudima nekih drugih festivala koje ne spominje, trebao bi biti samo njegov problem, a ne najveći problem jednog naroda kojeg su izdali svi, pa i mala braća u smeđim haljetcima.

Ispada da novoga papu ne slušaju samo naši franjevci. Siromaštvo je naime najlabaviji čvor koji se klati na oko sve debljeg stomaka male braće. Iako po pravilima Svetog Franje sve što imaju nije njihovo, tako ne misli običan puk koji sve manje ima. No, o tome ne misli širokobriješki uglednik, nego se obrušava na stado, koje u ovom jadu u kojem živi, pokušava barem tor učiniti boljim.

Umjesto da se svoj narod proglašava bezbožnicima, pa to poslije briše, i umjesto da se toliko zanese pa glumi križara i propovijeda Europi kako i kada će moći ratovati, franjevac bi trebao malo zaviriti u duše ljudi oko sebe. Jer, ne treba biti posebno obdaren Duhom da se vidi kako ljudi pucaju po šavovima, kako se izlazi traže na sve moguće načine. Uglavnom pogrešne. Trebao bi franjevac, umjesto da je zaslijepljen dubokim analizama politike, političara i sadržaja festivala, o kojem, kako se da zaključiti, uz dužno štovanje, nema pojma, duboko analizirati svoj red jer stado sve manje vjeruje ljudima koji troše svete riječi na izigravanje dobrih pastira i svetosti, a ustvari kunu svakoga tko imalo posumnja u njihovu svetost.

Umjesto proglašavanja entiteta, duboke analize mudžahedina, stranačkih dužnosnika i festivala, mali brat bi se trebao pozabaviti činjenicom da je narod njegov red svrstao na stranu onih kojima se sve manje vjeruje. To što je odlazak franjevca iz franjevačkog reda dočekan s ovacijama i što narod prihvaća poruku da se ne isplati boriti nego kukavički i beskičmeno otići, trebalo bi brinuti malog brata velikih slova. To je znak da je stado izgubilo povjerenje u smeđu halju i maloga brata, a ne stranačka pripadnost i odlazak na neki festival.