Mostarski pacovi Ante i Avdo su nekad u ljeto 1996. godine, nakon friško završenog rata i prvog susreta na Bulevaru, prekoputa Gimnazije u ratom razorenom i opustošenom Mostaru upratili potencijal u zgradi Privredne banke.
Skoro trideset godina kasnije, kad su i Ante i Avdo odavno s one strane stvarnosti, njihovi mnogobrojni potomci i dalje uživaju u ostavštini rata i postratnog kriminala, koji najviše proizilazi iz letargije i mrcvarenja generacija koje nikad nisu dočekale da vide popravljen, saniran i čist grad.
Metafore i basne na stranu, dobili smo poziv od jednog stanara iz Krpićeve ulice koji živi u zgradi iza ruševina Privredne banke. Čitatelj nam je kazao kako su uvjeti u kojima živi nesnošljivi: smrad, pacovi, paljevina, dim, šprice od narkomana itd. - i tako preko trideset godina otkako je ova zgrada, odnosno njeni ostaci, pretvorena u deponiju u samom centru grada.
Naravno, svi će se diviti kada se i ova zgrada obnovi nakon što se gradski moćnici dogovore i rastale tko će kome, i čija će zgrada biti, koja će je firma obnavljati, itd. Ali dok se sve to ne obavi i dok se sve prethodno ne zaboravi, nitko ne misli na decenije koje su prošle i ljude čiji su životi prošli u jednoj ovakvoj neugodnosti, a sve u gradu koji se diči reprezentativnošću, ljepotom, turizmom, sa sto tisuća posjetitelja za novu godinu, tradicijom, kulturom itd.
Kao što reče gospodin koji nas je kontaktirao: Fuj!
