Dva mjeseca od početka prosvjeda: Novo ništa osim (starih) podjela

Prosvjedi u Bosni i Hercegovini, koji su počeli 7. veljače, nisu donijeli promjene kakve su se najavljivale, a većina građana odustala je od izlaska na ulice. Dva mjeseca nakon prvih prosvjeda, novinarski izvještaji s ulica govore tek o nekoliko desetaka prosvjednika.

Edis Jašarević, sarajevski novinar čiji su izvještaji s prosvjeda završavali u velikim svjetskim medijima, čak i na CNN-u i u New York Timesu, kaže kako se nakon prosvjeda fokus stavlja na organizatore i lopticu prebacuje na teren politike i teorija zavjera te tako vrši pripremu za izbore i ponovno dizanje međunacionalnih tenzija. Stvarni problemi ostali su po strani.

Politika ignoriranja

''Državni aparat je izabrao politiku ignoriranja i guranja problema pod tepih, što rade već jako dugo i do sada im je to prolazilo i davalo rezultate, iz jednostavnog razloga što do sada nije bilo nasilnih prosvjeda. Čak i događaji iz veljače nisu toliko nasilni kako izgledaju. Jer, u državi u kojoj skoro svatko ima oružje, tijekom svih prosvjeda nije ispaljen niti jedan metak, niti se moglo vidjeti vatreno oružje na prosvjedima što je pravi fenomen'', kaže Jašarević za Bljesak.info.

Kaže kako vlast jeste učinila neke ustupke, ali nije korjenito napravila veće pomake da riješi probleme koji su uzrokovali nezadovoljstvo u BiH.

''Oni su blago smanjili neke beneficije, no i danas kod nas mirno šeću kriminalci, policijski komesari su organizatori kriminalnih aktivnosti, a političari i dalje uporno izbjegavaju otkriti porijeklo svoje imovine. Državni aparat u medije izbacuje priče o teorijama zavjere u organizaciji prosvjeda, a ne govori o tome da je više članova porezne inspekcije uhićeno zbog utaje poreza'', navodi Jašarević ističući da su se prosvjedi razvodnili nakon čega je vlast uskratila plenumu korištenje prostorija Doma Mladih u Sarajevu.

Mostar još podijeljeniji

Mostarski prosvjedi, koji su se razvodnili odmah po paljenju zgrada stranaka i institucija nisu rezultirali ničim smislenim, niti konstruktivnim, smatra novinar Jurica Gudelj.

U razgovoru za Bljesak.info, Gudelj ističe da je grad na Neretvi danas podijeljeniji nego ranije, da je nepovjerenje među ljudima poraslo, a da je ono prema institucijama sustava preraslo sve okvire.

''Prosvjedi, čija je jedina posljedica divljačka paljevina šest zgrada, pokazali su i koliko smo daleko od normalnoga društva, a zapaljene zgrade samo su dale alibi političkim strankama da nastave obavljati svoj posao kao i ranije – korupcionaški, klijentelistički i pseudonacionalistički'', ističe Gudelj.

Naglasio je kako su se prosvjednici u Mostaru, posebno plenumaši, pokazali potpuno nedoraslima aktualnom političkom trenutku.

''Odmah su počeli koristiti metode rada onih protiv čije se korupcije tobože bore, a nisu prepoznali niti jednu jedinu bitnu temu za građane Mostara. Tako se izbori za Gradsko vijeće Mostara neće održati ni ove godine, a plenumaši primjerice traže zaštitu civilnih žrtava rata. O Mostaru i izborima ni riječi, iako su zapalili i zgradu Gradske vijećnice. Najvažnijom mi se, pak, čini činjenica da plenumaši podržavaju nasilnu promjenu političkoga sustava, što je jako opasno'', navodi Gudelj.

Vraćanje unatrag

Istaknuo je kako nikada uistinu nisu zatražili otkrivanje počinitelja i nalogodavaca paljevine po Mostaru, što njihove motive čine dvojbenima.

''U svakom slučaju, i Mostaru i Bosni i Hercegovini bi bolje bilo da se paljevina i ovakva vrst prosvjeda nisu desili. Samo smo se vratili 20-ak godina unatrag'', smatra Gudelj.

I u Zenici se građanski plenum razvodnjava i došlo je do razmimoilaženja među članovima, ali svakodnevno dolaze ''nove snage'' s novim idejama. Potvrdio je to za Bljesak.info, zenički aktivist, Muhamed Pivić, naglasivši, kako i u Zenici, kao i u drugim gradovima, politika izbjegava odgovornost.

''Do sada je upućeno oko 2.500 zahtjeva što općinskim što županijskim vlastima, ali vlast prebacuje lopticu na građane'', kaže Pivić navodeće kako su neke stvari kratkoročno riješene ali da se vlast ipak boji scenarija od 7. veljače.

Adrien Barbier, novinar francuskog Le Mondea, koji je boravio u vrijeme prosvjeda u BiH, za Bljesak info iznio je svoje viđenje prosvjeda u našoj zemlji.

''Prosvjedi u BiH su bili predstavljeni kao prvi istinski bunt građana nakon neovisnosti BiH. Kada sam posjetio Sarajevo i Mostar tijekom prosvjeda, razgovarao sam sa studentima, umirovljenicima, nezaposlenim ljudima i običnim građanima, koji se brinu o ekonomskim poteškoćama i koji su umorni od korumpirane političke elite'', kaže Barbier i dodaje kako je tada primijetio da među prosvjednicima ima jako dobro ''uhodanih likova'' .

''Organizatori prosvjeda i plenumi su uglavnom mladi ljudi, neki od njih rade kao aktivisti i znaju koordinati mase, iako generalno tvrde da su samo građani'', navodi Barbier za Bljesak.info i ističe da bi, sada kad su prosvjedi spali na jako malo ljudi, građani možda trebali promijeniti taktiku.

''Sada kada je sve manje ljudi na ulicama, bilo bi interesantno da se oblikuju u političku stranku koja će se kandidirati na sljedećim izborima. To je jedini test preko kojeg se može cijeniti utjecaj svega što se dogodilo od veljače u BiH'', smatra Barbier.

Laktanje i nadglasavanje

Najzvučnije promjene dogodile su se u Tuzli odakle je sve i počelo. Tuzlanska županija dobila je novu vladu, vladu stručnjaka, ali i ta je vlada nemoćna pred nagomilanim problemima. O tome svjedoče radnici tamošnjih čak 90 poduzeća u stečaju, čiji su prosvjedi bili osnova za pokretanje socijalnog bunta, kasnije etiketiranog kao političkog i plaćeničkog pohoda. Neki od njih čekaju isplatu čak 27 plaća.

Inače, istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako građani daju podršku prosvjedima, ali ne vjeruju da će donijeti korjenite promjene.

Do danas slušaju kako se građani u plenumima laktaju i međusobno nadglasavaju u tome tko želi bolje Bosni i Hercegovini. Opet je u tome bila najglasnija Tuzla u kojoj se vodila burna rasprava tko je pravi pokretač prosvjeda. Dokaz laktanja je i raskol u sarajevskom plenumu nakon što su neki članovi otišli u Zenicu podržati Fahrudina Radončića i njegovu stranku. Dokaz za to su i raskoli u mostarskom plenumu, koji je ostao bez glasnogovornika, najistaknutijeg prosvjednika, pa i bez Facebook profila.