Dautbašić: Požari se gase zimi, a ne ljeti

Zbog velikih klimatskih promjena koje su zahvatile i mediteranski dio Europe moramo se naučiti da živimo s požarima i stoga u ljetnom periodu ne bi trebali biti iznenađeni požarima, nego trebamo aktivnosti i način života prilagoditi novonastaloj situaciji, kaže u razgovoru za Fenu dekan Šumarskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Mirza Dautbašić, uz opasku da kao što snijeg ne treba tijekom zime biti iznenađenje, tako ljeti ne smije biti iznenađenja požarima.

Naglašava da se vatra gasi sa zemlje, kad vatrogasac dođe na mjesto požara, i stoga su priče o nabavci kanadera, airtractora i gašenju vatre iz zraka pogrešne.

''Godinama sa Šumarskog fakulteta govorimo da se požari ne gase ljeti, nego zimi, kada se rade pripreme, vrši obuka, nabavlja oprema, čiste kulture i tako bivamo spremni da nas požar u ovo doba godine ne može iznenaditi'', kaže Dautbašić i dodaje da je veliko pitanje koliko smo u BiH uopće spremni za borbu s vatrom.

Organizacija vatrogastva, zaštita šuma od požara, koliko zajednica ulaže u šume, daje pomoći sektoru šumarstva za zaštitu od požara... jesu pitanja bez pozitivnih odgovora.

Prvi čovjek Šumarskog fakulteta dodaje da nemamo ni zakon o šumama na državnom nivou, a govorimo o zaštiti od požara.

''Stoga nas stručnjake koji se bavimo šumarstvom, aktualna situacija s požarima u BiH ne iznenađuje. Jer susjedna Hrvatska je daleko ispred nas u pogledu zaštite od požara, pa usprkos tom se dogodi da Split, drugi po veličini grad u Hrvatskoj, bude ugrožen vatrenom stihijom. Na temperaturi od 40 stepnjeva i kad puše jak vjetar, bura, nikakvi avioni ne pomažu. Samo čizma vatrogasca, njegova naprtnjača, voda ili drugi retardant pomaže u gašenju vatre- precizira.

Upozorava da BiH nema čak ni meteoalarm za opasanost od požara.

S obzirom na lokaciju, temperaturu zraka i tip šume, aktivira se meteoalarm kao upozorenje na potencijalnu opasnost od požara. U takvim situacijama se poduzimaju preventivne mjere, na teren izlaze redari.

''Ne možemo požare u potpunosti eliminirati i spriječiti, ali kad je uspostavljen sistem i dobra organizacija, štete su mnogo manje. Kada izgore šumske površine posljedice su ogromne, a one će biti vidljive u godinama koje dolaze. Nakon požara ne može se vršiti nikakva biološka zaštita ni obnova. Najprije se mora sanirati zemljište i potrebna je najmanje godina da se izvrši sanacija požarišta. Tek nakon toga se može pokušati rekultivacija. Ako na opožarenim površinama, posebno na šumskim, krenu pionirske vrste i cijelo područje zakorovi, to znači da trajno gubimo šume'', kaže dekan Šumarskog fakulteta.

U razgovoru za Fenu svoju zabrinutost i rezigniranost zbog stanja u vatrogastvu i protupožarnoj zaštiti u BiH izražava i viši vatrogasni oficir I klase, dipl. ing. zaštite od požara Namik Klino, koji je profesionalno zaposlen u EUFOR-u u Sarajevu, a kao dobrovoljni vatrogasac ima više od četiri desetljeća staža.

''Svakog ljeta se ponavljaju isti problemi kad su u pitanju požari. Stanje je iz godine u godinu i gore, jer BiH nema na državnom nivou strategiju, onda ni taktiku niti operativnih planova zaštite od požara, ni zakona o protupožarnoj zaštiti i vatrogastvu'', kaže Klino.

Navodi da na području Kantona Sarajevo nema nijedno specijalizirano vozilo za gašenje šumskih požara te da su prije rata u Sarajevu bila 42 dobrovoljna vatrogasna društva, danas ih je samo osam.

''U Jablanici je osam vatrogasaca, dakle po dva kad se rasporede u četiri smjene, a treba gasiti Čvrsnicu. I kako da Konjic, koji je općina s najvećim šumskim kompleksom djeluje s 13 profesionalnih vatrogasca'', kroz pitanje Klino ilustrira stanje vatrogastva u BiH.

Naglašava da je uništeno dobrovoljno vatrogastvo koje je u BiH do rata imalo 130 godina dugu tradiciju. I dok Slovenija ima 200.000 dobrovoljnih vatrogasaca, što je model nastao u austrougarsko doba, BiH je svoju vatrogasnu tradiciju ukinula.

Sugovornik Fene, stručnjak za zaštitu od požara, podsjeća da je današnje vatrogastvo u BiH na nivou iz 70-ih godina prošlog stoljeća, koncipirano na Titovom modelu civilne zaštite i dobrovoljnog stavljanja u pripravnost građana. U aktualnoj uredbi za obuku i opremanje vatrogasaca preporučuje se literatura iz 1974. godine, jer kažu nije napisana nova, pojašnjava s puno rezignacije Klino, uz opasku da "nove udžbenike treba neko da napiše, a treba za njih novac izdvojiti".

Smatra da je povratak na model dobrovoljnog vatrogastva koji je zadržan u Sloveniji, Austriji i Hrvatskoj pravo rješenje i za BiH. To je znatno jeftiniji model, rad vatrogasaca je volonterski i omogućava mobilizaciju mnogostruko brojnijeg ljudstva.

I on je kategoričan u stavu da se požar ne gasi iz zraka.

''Sve dok 'pješadija' ne dođe na požarište, dok vatrogasac s 'brentačom' na leđima ne počne špricati teren, s krampom ne razvali korijen ili panj, dakle ne zagasi na zemlji vatru, nema govora o ugašenom požaru'', pojašnjava Klino i dodaje da "BiH nema vatrogasnu pješadiju, a hoćemo avione".

Helikopteri su, kaže, praktičniji i učinkovitiji jer do požarišta dovoze istovremeno i opremu, ljude i vodu. Za punjenje kanadera potrebna je veća vodena površina, koje nema u BiH, a za airtrator treba pista dužine dva kilometra, hidrant na pisti, servisiranje i najmanje dvije posade, dakle treba veliki proračun. Stoga su, za djelovanje iz zraka, vojni helikopteri jeftinija opcija, jer ih imaju Oružane snage BiH, postoji infrastruktura i ljudstvo.

Za Čvrsnicu, Mosor i druge planine koje bivaju tijekom ljeta zahvaćene požarima, posebno su vezani ljubitelji prirode. Brojnim planinarima su to omiljena desetljeća za uživanje u prirodi.

''Nije to samo uzeti ranac i idemo na Mosor. Dio priče je i putovanje, druženje, uz planinarske ispovijedi o osvojenim vrhovima. Jedna od tih priča je i Mosor, Čvrsnica ... a nedaća u životu dođe nenajavljena! Žao mi je svakog bora...s ovim je izgorio i planinarski hod. Neću da kažem uništen, jer i ovo je jedna priča za narednu generaciju. Iskrene čestitke hrabrim ljudima i vatrogascima'', kaže u razgovoru za Fenu sarajevska planinarka, akademska slikarica Amra Kozić, koja je više puta pohodila splitski Mosor i Čvrsnicu.

Visokogorac, vodič PSD "Prijatelj prirode" i član Stanice planinarskih vodiča Sarajevo, ing. Nedim Nalo kaže u razgovoru za Fenu da je prošlog vikenda bio na Čvrsnici na memorijalnom pohodu koji je okupio oko 150 planinara iz BiH, Hrvatske i drugih zemalja.

''Posebne su emocije, tuga i sjeta, kod nas planinara koji smo sigurno spavali u planinarskom domu "Vilinac" na Čvrsnici ili „Umberto Girometa“ na Mosoru. Mnogi se pitaju da li su država i njene institucije spremni za ekstremne situacije kao što su požari, poplave, zagađen zrak. No dobar dio stanovništva nije svjestan kolike probleme može izazvati npr. bacanjem opuška, bacanjem otpadaka u rijeku, loženjem plastike. Stoga je odgoj budućih generacija o očuvanju prirode, prevenciji i ekološkoj svijesti posebno značajan'', ističe Nalo.

U kontekstu šumskih požara i šteta koje nastaju, stručnjaci kažu da šuma na jednom hektaru proizvede oko 800 kg kisika godišnje. Jedan hektar četinara filtrira godišnje 30 do 35 tona prašine, a na jednom hektaru lišćarske šume filtrira se 50 do 75 tona prašine. Šume su veliki rezervoari vode. Hektar bukove šume zadrži 500 tona vode.