Birače očekuju najteži izbori u postdaytonskoj BiH

Povodom predstojećih općinskih izbore te predizborne kampanje koja će početi u rujnu komentar o tome što se može očekivati na bh. političkoj i medijskoj sceni dao je u izjavi za Agenciju FENA urednik “Svjetla riječi” Drago Bojić.

''S obzirom na trenutnu političku situaciju u kojoj je politika i bavljenje politikom dovedeno do apsurda, teško je očekivati da će se išta bitno promijeniti u kampanji za predstojeće lokalne izbore. Nemogućnost ikakve promjene je trenutno najporaznija politička činjenica ove zemlje. To će uglavnom biti ponavljanje oprobanih predizbornih retorika, i onih populističkih i nacionalističkih ali i pseudo-građanskih i tobože "državotvornih" uz korištenje istih političko-propagandnih metoda.'' - kaže Bojić.

On smatra da u povijesti daytonske BiH nikad nije bilo teže biračima - građankama i građanima, jer su se "pervertirale i one političke opcije (građanske, multietničke) koje su u dosadašnjem bosanskohercegovačkom blatu predstavljale kakvu-takvu alternativu".

Naglašava da se ljevica gotovo u potpunosti pervertirala i potonula, a to je samo ojačalo desničarske i nacionalističke opcije.

''Predizborna kampanja će biti fiktivna propagandna borba između onih koji se navodno bore za nacionalne i onih koji zastupaju građanske opcije.'' - kaže Bojić i dodaje da je situacija s medijima slična, ako ne i gora.

Pojašnjava kako će predizborna kampanja, nažalost, i ovaj put pokazati da u našoj zemlji postoje tri nacionalne (nacionalističke) medijske javnosti koje su u potpunosti izručene odnosnim politikama, njihovim partijama i vođama.

''Njima nasuprot stoje tek vrlo rijetki mediji (uglavnom web-portali) koji se pokušavaju oduprijeti takvoj matrici i koji bar dijelom ostaju nezavisni i kritični, zahvaljujući ponajprije pojedincima koji pišu za njih. Mediji, pogotovo oni koji su javni servisi, trebali bi predizbornu kampanju pratiti bez privilegiranja određenih političkih partija ili opcija, izvještavajući o njima nezavisno, argumentirano, objektivno, kritički.'' - kaže Bojić uz opasku kako nas dosadašnje iskustvo uči da od toga vjerojatno neće biti ništa.

''Sve će biti isto ili slično kao prije, samo što bosanskohercegovački politički akteri za svake izbore pripreme nove količine gluposti, manipulacija i lažnih obećanja kojima će opet veliki broj ljudi zavesti. No, na izbore treba ići, jer druge mogućnosti promjena u ovoj zemlji nema. Apstinencija u našoj zemlji ide uvijek u priloga najgorima.'' - kaže na kraju razgovora za Agenciju Fena urednik "Svjetla riječi" Drago Bojić.

Pitanje medija

Nažalost od izbora do izbora načini za privlačenje pažnje potencijalnih glasača liče na sve samo ne na civiliziran dijalog političkih subjekata, o čemu je Agencija FENA razgovarala sa ekonomskom analitičarkom Svetlanom Cenić.

''Predstojeća kampanja je reprizina repriza reprize, pa je tim sve bljutavije i ogavnije. Ista matrica u Republici Srpskoj , ista u Federaciji, a statisti (čitaj glasači) se pomjeraju od liste do liste. Dakle, u RS-u će biti o ugroženosti, državnosti, zloj i hudoj Federaciji, majci Srbiji i tetki Rusiji, a u Federaciji spašavanje Bošnjaka i tisućljetne težnje Hrvata. Najmanje će biti što to lokalnoj zajednici treba, kako riješiti probleme i odakle. Kod tog "odakle", bit će priče uobičajene o investicijama koje samo što nisu - kaže Cenić.

Uz opasku kako je ovo odsutni čas za stranke koje idu nizbrdo i na silu se održavaju, Cenić kaže da će biti "o mrtvu glavu da se zadrže veće općine, pa će biti klizećih startova, iznošenja prljavog rublja, pljuvanja i podmetanja, a krađe na sve strane".

Ona naglašava da će "kod stranaka na vlasti biti kriva i ta kriza u svijetu, kojoj smo se mi ipak uspešno oduprli, zaboga!

"Vjerojatno tako što nosimo fenjer na začelju svih svjetskih ljestvica", kaže na kraju razgovora Svetlana Cenić.

U domeni političke komunikacije, često se razgovara i piše o jeziku mržnje. Verbalni delikti koje čujemo u medijima, kako za Fenu kaže Alisa Vrabac, diplomirana komunikologinja masovnih komunikacija, zagađuju javni prostor, ali i po mnogo čemu, povećavaju broj pristalica onih političkih kandidata koji su najglasniji i u svojim nastupima, najdrskiji.

Ipak, naglašava da negativan politički govor nije karakterističan samo za Balkan već je on u manjoj ili većoj mjeri prisutan širom svijeta. U političkoj komunikaciji ova pojava se naziva "negative attack speech" ili u slobodnom prijevodu "napad putem negativnog govora" i svakodnevno se koristi u političkim pred/izbornim kampanjama.

Pojašnjava da politička komunikacija identificira nekoliko različitih vrsta političara, neizostavljajući ulogu medija u političkim i predizbornim kampanjama, i dodaje da bi karakteristika slobodnih medija trebala biti nezavisnost i objektivno izvještavanje, ali rijetki su mediji koji su financijski samoodrživi i mnogi od njih zavise od financiranja političkih stranaka.

U daljnjoj analizi "govora mržnje" koju je Vrabac uradila za FENA-u navodi da ukoliko, komunikacijski kvalificirani, vođe političkih kampanja rade preliminarna istraživanja o psiho karakteristikama birača, savjetuju političkim kandidatima da "postanu" ono što je biračima blisko, odnosno biramo i birat ćemo slične nama samima.

"Uzmite na primjer Milorada Dodika i njegove javne nastupe i usporedite ih s karakteristikama njegovog biračkog tijela. Podudarnosti su zagarantirane jer on nerijetko opsuje, skida se u potkošulju, pjeva ili plače", dodaje Vrabac u analizi.

Vrabac smatra da veliki dio bh. populacije bira one koji su drski, arogantni, isključivi, bezobrazni, korumpirani, neiskreni i bahati i "s takvima se očigledno identificiramo, jer mislimo da nas samo takvi mogu zaštititi".

"Nakon ovoga, nameće se još jedno pitanje, a to je koliko mediji zapravo doprinose promociji ovih i ovakvih vrijednosti u BiH? Vjerovanja sam da doprinose mnogo i svakodnevno, već desetljećima, uporno i konzistentno", kaže Vrabac.

Kao jedan od razloga za ovakvu situaciju navodi i to što su psovke i prozivke po svojoj prirodi-senzacionalizam, a senzacionalizam prodaje novine i televizijsko vrijeme naročito ako su u pitanju privatne medijske kuće koje država financijski ne podržava.

Govoreći o javnim servisima, kaže, da su oni vremenom postigli višu razinu verbalne i retoričke komunikacijske 'higijene', dok izuzetak predstavljaju određene emisije koje umjesto da informiraju i obavještavaju, za što su plaćeni RTV pristojbom, one i dalje kao odraz uređivačke politike u pred/izbornom vremenu, huškaju i povećavaju tenzije.

Na kraju razgovora za Agenciju FENA ona je zaključila da cilj političke kampanje nije da informira nego da pridobije glasače te da bi bilo naivno od političara očekivati da na svoju štetu budu visokoetični u komunikaciji s oponentima i javnosti, dodajući i to da politika ne može bez medija baš kao što ni mediji ne mogu bez politike, te bi stoga bilo naivno očekivati i od medija da ne koriste ono što njima garantira profit, a to je politički i komunikacijski senzacionalizam.