BiH sve bliže bankrotu: Dugovanja na kritičnoj granici

Domaće vlasti nedavno su u Washingtonu predale MMF-u pismo namjere za novi stand-by aranžman od dodatnih milijardu i sto milijuna maraka. Novac je neophodan za podršku budžetu i za servisiranje dugova dospjelih na naplatu. Šta je sa strukturalnim reformama i mjerama štednje, prije svega zaposlenih u javnoj upravi? Šta je s administracijom, na koju se troši dvije trećine budžeta, i povećanjem zaduženosti zemlje?

Bosna i Hercegovina svoju finacijsku stabilnost održava godinama stalnim zaduživanjem i uzimanjem međunarodnih kredita. Osim još uvijek redovnih primanja, mnogi veliku korist od stalnih zajmova ne osjete. Zbog velikih izdvajanja za administraciju povećanje mirovina nije moguće. "Umirovljenicima je omogućeno tek da preživljavaju, umjesto da se pozajmljeni novci iskoriste za izgradnju objekata i nova zapošljavanja koja bi i umirovljenicima osigurala dugoročna primanja i pouzdane mirovine", smatra kaže Ahmet Bojčić iz Udruženja penzionera općine Novo Sarajevo.

Nisu zaduženi samo oni koji su desetljećima izdvajali za socijalne doprinose već i novorođenčad. Po rođenju mali Bosanci i Hercegovci, zaduženi su 3.200 maraka. Sudeći prema brzini javne potrošnje, BiH će nova zaduženja trošiti na vraćanje starih dugova. Svaka sekunda budžet košta vrtoglavih 444 maraka.

Stalnim zaduženjima, da bi zakrpili ogroman budžetski deficit nastao zbog velike javne potrošnje, BiH se približila 50 posto zaduženosti od bruto društvenog proizvoda. Kritična granica je, prema europskim standardima je 60 posto. Nakon toga zemlja proglašava bankrot. A potom slijedi rasprodaja onoga što je ostalo, navodi Adis Arapović, projekt menadžer CCI-ja.

"Slijedi rasprodaja obiteljskog srebra, neprivatiziranih javnih kompanija koje dobro kotiraju na tržištu, poput telekoma, elektroprivreda, a onda i rasprodaja društenog dobra, minerala, ruda, vode. Sve će doći na red da bi se otplatili krediti", dodaje on. Krediti ne idu u razvojne projekte već za primanja zaposlenih u administraciji, točnije dvije trećine budžeta.

"Prosječna plaća zaposlenih u javnom sektoru je 1.260 KM mjesečno, a u realnom, privatnom 460. To su ogromne razlike", ističe Žarko Papić, političar i direktor NVO Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju, administracija, zdravstvo i javne firme.

I dok se pregovara o novom zaduženju od milijardu maraka, Federalna vlada donosi odluku o povećanju naknade za odvojeni život ministara i savjetnika za oko 300 maraka.

"Čak su pokušali tu prikriti odluku, u priopćenju Vlade nije bilo informacije da se to događa. Očigledno računaju na to da, i ako bude javne osude, ona će biti privremena i kratkog daha. Prije ili poslije to će morati krahirati kao politička kultura. Kad glasači u ovoj budu dovoljno zreli da traže odgovorniju vlast takva vlast će se i pojavit", smatra Arapović.

"U Federaciji je uveden moratorij na zapošljavanje u institucijama. Postoje podaci da je, neovisno od tog moratorija, bilo novog zapošljavanja. Ali s primjenom novog zakona o državnim službenicima morat će biti upošljeno 250 novih, pomoćnika i savjetnika. A rečeno je da će svi ranije uposleniostati na poslu. To je paradoks", navodi Papić.

Bez provođenja reforme javne uprave nema ni fiskalne održivosti ni smanjenja budžetskog deficita, prenosi Federalna.ba.