BiH nema krovni zakon koji tretira osobe s invaliditetom

Projekt "Osnaživanje marginaliziranih grupa u e-upravljanju" koji implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) je nastao u kontekstu dugogodišnje pomoći UNDP-a Regionalne inicijative elektronska jugoistočna Europa (eSSE) čije se Tajništvo nalazi u Sarajevu.

Inicijativu čini mreža vladinih i nevladinih službenika koji rade u okviru strateškog zajedničkog planiranja koje se reflektira putem Akcijskog plana za razvoj informativnog društva (eSSE Agenda +) koji je u potpunosti usklađen s akcionim planom Europske unije u ovoj oblasti.

- Budući da UNDP djeluje u slučaju potrebe koja se ukaže u regiji, zaključeno je da bi zemljama jugoistočne Europe trebalo pomoći u implementaciji inkluzivno-informacijskog društva - kazala je u razgovoru za Agenciju FENA menadžerica ovog projekta i šefica Tajništva eSEE inicijative Nera Monir-Divan.

Jedan od rezultata projekta je regionalna studija koja daje analizu stanja u Bosni i Hercegovini te u Albaniji, Hrvatskoj, Srbiji, Moldaviji, Crnoj Gori, Rumuniji, Makedoniji i Kosovu te nudi preporuke za poboljšanje.

Precizirano je da BiH nema krovni zakon koji tretira osobe s invaliditetom, nego je oblast invalidnosti zastupljena u drugim zakonima kao što je zakonodavstvo koje se odnosi na zdravstvo, socijalnu zaštitu ili zapošljavanje.

Ova oblast u BiH također je razjedinjena na državnom, entitetskom te županijskom nivou. Zbog toga osobe s istim stupnjem invalidnosti u različitim krajevima BiH imaju drugačija prava i ostvaruju drugačije povlastice, zbog čega je nastao drugačiji sustav migracije koji je kreirao dodatni sloj siromaštva u BiH.

" Kao drugi problem koji je identificiran jest da zakon o antidiskriminaciji nije uključivao invalidnost kao posebnu kategoriju. Upravo to stoji i u izvještaju Europske unije o napretku BiH u procesu pristupanja Uniji", pojašnjava Monir-Divan.

Postoji i značajna razlika u visini invalidnina koje variraju od 41 do 1.800 KM ovisno od vrste invaliditeta i mjesta boravka što je još jedan problem koji će biti potrebno riješiti.

U BiH je problem i to što ne postoji centralni registar osoba s invaliditetom kao što to ima Hrvatska. Menadžerica projekta ističe da bi se to moglo riješiti vrlo jednostavno informacijskim sustavom samo je pitanje odluke i političke volje.

"Projektom se želi ukazati da ove tehnologije nisu skupe i nepristupačne, ali je samo stvar dobre ideje i volje. Tako je nastao portal visemogucnosti.info na kojem osobe s invaliditetom, građani i predstavnici civilnog društva mogu prijaviti diskriminaciju, a to mogu učiniti i anonimno", kazala je menadžerica Monir-Divan.

Portal pruža mogućnost i davanja prijedloga radi poboljšanja zakonodavstva ili na koji način bi međunarodne organizacije mogle implementirati neki projekt koji bi osobama s invaliditetom bio od koristi. Portalom se promovira i UN-ova konvencija o pravima osoba s invaliditetom.

Kako je naglasila Monir-Divan portal će imati svrhu samo onoliko koliko se bude koristio, a ako se bude pravilno upotrebljavao može biti i vrsta pritiska na sve institucije da se promijeni situacija osoba s invaliditetom.

BiH još nema ni centralni portal za elektronske usluge prema građanima i stoga je posljednja zemlja u regiji koja pokreće to pitanje iako je to jedan od preduvjeta za pristup Europskoj uniji.

Nakon što se uspostavi agencija za informaciono društvo na državnom nivou koja je cetrtifikacijsko tijelo za autorizaciju elektronskog potpisa i kada zakon o elektronskom dokumentu bude usvojen pitanje elektronskih usluga će se pokrenuti. Time bi elektronske usluge za osobe s invaliditetom bile višestruko važnije.

Iako je BiH imala velika ratna razaranja i ona se ne može izjednačavati s ostalim zemljama koje su potpisnice Konvencije. Monir-Divan kaže da je prilikom razgovora s predstavnicima 240 institucija u devet zemalja regije prisutna ista priča samo u različitim stupnjevima.

Budući da se tijekom projekcije proračuna najviše smanjuju naknade za socijalna davanja, Monir-Divan kaže da je, nažalost, to poznat slučaj te stoga postoji potreba za sveobuhvatnim programom koji će s vladom raditi na početnim koracima u harmonizaciji zakonodavstva u skladu s UN-ovom konvencijom.

Iako se procjenjuje da u BiH živi oko 350.000 osoba s invaliditetom taj broj nije točan, jer se smatra da u zemljama koje nisu preživjele rat do 15 posto stanovništva ima invaliditet.