Iz Mostara s ljubavlju

Pada ledena noć. Plavi se u dvorištima. Nitko ne želi biti na ovoj siječanjskoj ledari koja je došla u krivi trenutak.

Pred očima mi je fotografija nekog čovjeka koji u nekom banijskom selu spava na sijenu u štali i smrzava se. Sve drugo što je kroz život stekao mu je potres uništio, a neka spasonosna kampica ili kontejner još nije stigao, a sada je još stisla i ova nevolja.
 
Piše: Miroslav Šantek, www.ps-portal.eu

Hladnoća postaje sve ljuća, ali čini se da ju Mirela Malinac (38) uopće ne osjeća. Ona stoji u dvorištu na kućnom broju Franje Miičića 31 u Petrinji okružena ljudima koje nikada nije vidjela u životu, sa očima punih suza i potpuno nesposobna za razgovor. U njoj je toliko uzbuđenja i emocija jer gleda u dajinu. 

Tamo, kroz noć će se svaki tren ukazati rotacijska svjetla kamiona koji nosi dragocjeni teret – mobilnu kućicu koja će olakšati njene muke. Sama priča je potresna kao i sve druge priče iz ove nesreće. Njen otac Mirsad Lipovac je iz sigurnosti svog zagrebačkog doma došao na petrinjsko područje u vrijeme Domovinskog rata s puškom u rukama. Proveo je ovdje ratne godine, ovdje su mu i neki članovi obitelji poginuli, a kad su ratne strahote završile, 1998. kupio je kuću na ovoj adresi da se makne iz zagrebačke vreve i sa sobom poveo kćer Mirelu.

Sada se kuća pretvorila u kuću žalosti, zidovi su se raspukli, statika poremetila, a sam Mirsad je nastradao izvlačeći iz tog kaosa djecu iz kuće. Natukao je rebra, ali oporavlja se. Kaže, glavno da su svi živi.

Mirela je Gavrilovićeva radnica.Samohrana majka. Njeno najveće blago su njena djeca: Marino (18), Marita (15) i Marino (5). I njenim mukama napokon dolazi olakšanje. Žuto vozilo se ukazalo ispred kuće s prekrasnom mobilnom kućicom koja izgleda vrlo lijepo. Mirela počinje plakati, a radnici vrlo profesionalno skidaju i učvršćuju dragocjeni teret u dvorište. Novi dom je stigao. A kupili su ga dobri ljudi iz Mostara grada, tamo gdje sevdah živi stoljećima i gdje momci skaču sa Starog mosta u Neretvu. Ovi dobrotvori su također ovdje. Došli su osobno predati dar obitelji Malinac.
 
Bračni par Brkić, Sanja i Bernard su vidjeli u medijima strahovite posljedice potesa u Petrinji i odmah odlučili djelovati. Ovi skromni ljudi kažu da su odmah okupili desetak prijatelja i skupii deset tisuća eura, kupili mobilnu kućicu i odlučili je pokloniti jednoj nastadaloj obitelji s djecom.

Kažu da znaju što je to nevolja, i sami su osjetili strahote rata u svom gradu i dobro znaju kako je to kad je i njima stizala pomoć od nepoznatih ljudi.
 
Kontaktirali su svog kuma koji je davno otišao jednosmjernim vlakom iz Hercegovine u Zagreb Dinka Galića koji se raspitao i pronašao obitelj Malinac.
 
Sada su svi ovdje i čekaju da se otvore vrata kućice. Mirela počinje skidati cipele pred vratima, kaže da ne želi zamazati ovo blago, a drugi je odgvoraju od nauma.  Ima vremena za to. Ulazimo u kućicu i ostajemo ugodno iznenađeni. 24 kvadrata (8×3) su vrlo komforni.Dvije spavaće sobe, dnevni boravak i kuhinja, WC i kupaona, sve je stalo u ovo malo čudo. I unutrašnjost je potpuno opremljena namještajem i kućanskim aparatima, štednjak, hladnjak, televizor, a prostor grije klima uređaj.
 
Jedna obitelj je spasila drugu, a da se nikad nisu vidjeli u životu. Jedna od filmskih priča koja je stvarnost.

Iz Mostara s ljubavlju.