Na Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima, žena koja je s 26 godina silovana u sarajevskom naselju Vraca kaže da svoju ispovijest o traumama koje je preživjela danas želi zabilježiti zbog budućih generacija, među kojima su i njene unuke.
Trideset tri godine od kada je doživjela jedan od najtežih ratnih zločina, žena koja nikada nije dočekala pravdu, hrabro se prisjeća kako je početkom rata pokušala uz pomoć susjeda srpske nacionalnosti napustiti Grbavicu, koja je već bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
"Kada smo pošli da izađemo, poveo nas je jedan susjed. Rekao je da će biti s nama dok mi ne izađemo, da je tu da nam pokaže put kuda možemo ići, jer nismo izlazili. Bila sam sve vrijeme u stanu", kazala je žena za Detektor.
Nije znala na koju stranu može krenuti u okupiranoj Grbavici.
"Sve je bilo puno tih ljudi uniformiranih, sa sivomaslinastim uniformama i maskirnim. Došli smo do tržnice na Grbavici, zaustavila su nas trojica naoružanih ljudi", ispričala je žena kojoj je tada bilo 26 godina.
Susjeda koji ih je pokušao spasiti vojnici su otjerali, a njih odveli u obližnju razrušenu zgradu. Tu su opljačkali susjedu, koju su ubrzo pustili i koja je njezinoj obitelji prenijela što se dogodilo. Ona je ostala s jednim od vojnika.
"On mi je naredio da se skinem i da legnem, a ja sam počela da plačem i molim, 'nemoj, molim te, pusti i mene', i on mi je prislonio pištolj na glavu. A ova dvojica su izašla vani i onda su oni počeli da sufliraju njemu 'to, Dragane, to, Dragane'. Čovjek se zvao Dragan. Tada sam i prvi put čula to ime", prepričala je.
Izvjesni Dragan odveo ju je potom u susjednu prostoriju.
"I onda mi je prislonio pištolj na sljepoočnicu i natjerao me da ga oralno zadovoljim. Međutim, ja to nisam mogla. Počela sam povraćati. I onda mi je on rekao: 'Hajde’, spremi se', uzeo stvari moje sve i dovezao je neko auto bijele boje i rekao mi da sjednem u to auto. Sve vrijeme je držao upereno oružje u mene", prisjeća se, kao i kako ga je molila da je pusti.
Prolazili su Grbavicom, koju je ranije promatrala s prozora, gledajući vojnike s oružjem, kojih se bojala. Dragan ju je odvezao do jedne kuće u sarajevskom naselju Vrace, gdje joj je naredio da se opet skine.
"U toj sobi je strašno ružno bilo, strašno prljavo. Užas, užas... Prvo mi je naredio da se... da se skinem opet i onda... Ja sam ga molila. Sve vrijeme sam ga molila. Znači, 'nemoj, molim te, ostavi me'. Govorila sam da sam djevojka, da mi ne radi to, da će mi život upropastiti, da neću moći živjeti s tim. On se nije obazirao na to... Tijekom njegovog silovanja mene, zazvonio je 'toki-voki' i on je ustao i otišao tamo. Javio se", ispričala je.
Kaže da je čula naređivački ton s motorole, a da je Dragan samo govorio "razumijem, razumijem" te joj priopćio poslije poziva da se trebaju brzo spremiti i vratiti.
Na izlazu iz kuće zavukao je ruku džep maskirne uniforme, izvadio "gutu zlata" i u njezin džep stavio zlatni prsten te joj rekao: "Evo ti, nemoj nikome pričati što se dogodilo danas".
S nožem na potiljku i savijenom glavom u bijelom autu, Dragan je dovezao ženu do Grbavice i objasnio joj kuda treba da ide, a njoj je svaki korak trajao beskrajno dugo. Stigla je do strane koja je bila pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine.
"Oni su me prihvatili tamo. Naravno, tu sam jedan šok preživjela, gdje mi je i liječnik morao doći. Tako da sam loše, jako loše prošla", istaknula je.
Obitelji nije morala reći što joj se dogodilo jer su već sami sve saznali. Ali o događanjima na tržnici i Vracama prvi put je smogla snage da im ispriča tek nakon rata.
"Tražila sam nekako samoću i zabijala sam se tamo gdje me nitko neće naći. Velika pomoć bio mi je moj brat, kad mi je rekao: 'Nemoj da ti bude toliko teško, dogodilo se što se dogodilo, idemo dalje'. Te riječi njegove nikad u životu neću zaboraviti. Znao je koliko sam slaba na njega", prepričava kroz suze, dodajući kako je kasnije izgubila brata.
Ne pamti koliko je puta davala izjave tužiteljima, ali svjesna je da čovjek koji ju je silovao i kojeg zna samo po imenu Dragan nikad neće biti pronađen i procesuiran, čak ni nakon 33 godine. Vrijeme je, kazala je, učinilo svoje.
