Sud Bosne i Hercegovine objavio je u četvrtak, 12. ožujka, prvostupanjsku presudu u predmetu Saša Ratković i drugi, a prema kojoj su optuženi proglašeni krivima za organizirani kriminal i trgovinu kokainom.
Optužnica protiv ove grupe potvrđena je u siječnju 2023. godine, a obuhvaća Sašu Ratkovića, zvanog Sale iz Trebinja (1991), Dragana Supića iz Dervente (1974), Tomislava Vidakovića zvanog Tomo (1990) iz Trebinja, Vladicu Rakića iz Beograda (1981), Vasilija Stjepića zvanog Profa (1967), državljanina BiH i Švedske, Mitra Blagojevića zvanog General (1986) iz Foče te Miroslava Čaliju (1975) iz Mostara, policijskog službenika u MUP-u HNŽ.
U ovoj grupi su i Trebinjac Dražen Šiniković (1980) te Milan Matković (1985), čiji je predmet u travnju 2023. godine spojen sa ovim postupkom.
Milanu Matkoviću Sud je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 19 godina, optuženom Saši Ratkoviću 10 godina. Dragan Stupić je osuđen na šest godina i šest mjeseci, Tomislav Vidaković na pet godina i pet mjeseci, Vladica Rakić na šest godina i šest mjeseci.
Vasiliju Stjepiću Sud je izrekao kaznu u trajanju od osam godina, a Miroslav Čalija je osuđen na pet godina i šest mjeseci.
Portal Direkt tjedan dana nakon objavio je detalje presude.
Prema prvostupanjskoj presudi Suda BiH, od polovice 2020. do kraja 2021. godine Milan Matković je na području BiH organizirao grupu za organizirani kriminal, kojoj su dobrovoljno pristupili Saša Ratković, Vasilije Stjepić, Dragan Supić, Vladica Rakić, Mitar Blagojević, Dražen Šiniković, Miroslav Čalija, Tomislav Vidaković i veći broj njima poznatih lica iz BiH i drugih država.
Grupa je formirana radi činjenja kaznenih djela s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi i djelovala na području BiH, Srbije, više država Europske unije, među kojim su Austrija, Hrvatska, Švicarska, Kraljevina Španjolska, Njemačka, a pojedini članovi su djelovali i u državama Južne Amerike.
Kako je pojašnjeno u presudi, Milan Matković je donosio odluke u vezi s djelovanjem grupe, odluke o izvršenju kaznenih djela i podjeli protupravne stečene koristi, dok su pripadnici grupe postupali po njegovim naredbama i uputstvima.
U svojim poslovima, koristili su veći broj vozila kojima su ugrađivali štekove ili su kupovali vozila s već ugrađenim štekovima kojima su prenosili narkotike.
Sve su, kako je navedeno, dogovarali uz pomoć kriptirane aplikacije ANOM, koja je bila instalirana na njihovim mobilnim telefonima.
Prema presudi, Saša Ratković je po uputi Milana Matkovića ove telefone dijelio članovima ove grupe, što je činio i Mitar Blagojević.
Vladica Rakić je bio osobno osiguranje Milana Matkovića i vršio je obuku članova ove grupe za korištenje oružja koje su nosili.
Miroslav Čalija je, prema navodima iz presude, pribavljao je informacije o policijskim aktivnostima, pa je tako u rujnu 2020. godine dojavio Matkoviću da trebinjska policija planira da s njim obavi informativni razgovor. Također, Čalija je u Mostaru kupio dva šifrirana telefona za 1.600 eura i predao ih članovima ove grupe.
Tomislav Vidaković je u studenom 2020. godine, kako je navedeno, opservirao policijske aktivnosti u Trebinju i Ravnom kako bi osigurali nesmetane aktivnosti ove grupe.
Sud je proglasio krivim osmoricu osoba iz ove grupe te u pojašnjenu detaljno opisao događaje i kaznena djela koja se sa svakim od njih pojedinačno dovode u vezu.
Prema presudi dokazano je da su Milan Matković, Saša Ratković i druga njima poznata lica u siječnju 2021. godine od izvjesnog Karlita iz Južne Amerike, radi dalje prodaje na području Europe, kupili 300 kilograma kokaina po cijeni od 3.950 dolara po kilogramu.
Uz pomoć državljanina Surinama dvojac je dogovorio predaju i isplatu novca s Karlitom. Drogu je, kako se tvrdi, od Karlita preuzeo Božo Ratković, otac Saše Ratkovića koji se nalazi u Argentini. On je dalje organizirao transport droge u Europu.
Potom su Matković i Saša Ratković ponovo dogovorili kupovinu 350 kilograma kokaina po istoj cijeni od Karlita te dogovorili uplatu i prijenos ka Europi uz pomoć njima poznatih lica.
Oni su tijekom studenog 2020. godine dogovarali i kupovinu 38 kilograma droge kanabis u Sevilji u Španjolskoj, s ciljem da je prodaju u Frankfurtu u Njemačkoj, što su uz pomoć njima poznatih lica i učinili.
Također, Sud je utvrdio da je Matković uz pomoć drugih lica organizirao preuzimanje i prodaju 10 kilograma kokaina u Austriji.
Kako je navedeno u prvostupanjskoj presudi, Vasilije Stijepić je po uputama Milana Matkovića u Brčkom držao kokain i u više navrata prenosio ili posredovao u međunarodnom prijenosu droge i novca za njenu kupovinu.
U svibnju 2021. godine je prevezao u Zagreb tri kilograma, a Mitru Blagojeviću je prethodno iste godine predao 200 grama kokaina i novac u iznosu od 3.400 eura.
Matković i Dragan Supić su u studenom 2020. godine, posredstvom njima poznatog lica, na području Švicarske prodali pet kilograma kokaina.
Tijekom studenoga 2020. godine, Milan Matković je obavijestio Tomislava Vidakovića da bi uz pomoć njima poznatog lica iz Srbije dogovorio nabavku i prijevoz dva kilograma kokaina s pečatom "Lion", a koju je namjeravao da prodaje u Trebinju i Ravnom, uz pomoć osobe inicijala I.M.
Matković je Vidakoviću dao uputstvo da ovu drogu preuzme, drži u šteku i po potrebi predaje I. M.
Dva dana kasnije, dvojica njima poznatih osoba dovezla su kokain u BiH "Tiguanom" sa srbijanskim tablicama, u kojem je bio ugrađen poseban prostor za njen transport. Droga je predana I.M. i Tomislavu Vidakoviću na placevima Milana Matkovića na Ivanici u Ravnom.
Vidaković je potom drogu čuvao u "šteku" i, po zahtjevu I.M, predavao je u manjim količinama. Za čuvanje droge, prema uputama Milana Matkovića, Vidaković je dobivao novčanu naknadu.
Prema navodima iz presude, u siječnju 2021. godine Matković je obavijestio Vasilija Stijepića da će mu biti predano sedam kilograma kokaina, koje je trebalo da preuzme u Brčkom i za sebe ostavi tri kilograma, dok je jedan kilogram trebalo da preda "Princezi", a dva kilograma I. M, što je i urađeno.
Stijepić je zatim otišao u Srbiju te predao svoj novac i novac Milana Matkovića u iznosu od 30.000 eura, a zatim otišao u Zagreb gdje je njemu poznatom licu predao tri kilograma kokaina.
Milan Matković je, kako je dalje navedeno, dogovorio kupovinu dva kilograma kokaina koju je Vasilije Stijepić iz Srbije prebacio u BiH. Droga je u BiH predana osobi nadimka "Bagzi" koji je, po uputstvima Matkovića, trebao da opojnu drogu preda Tomislavu Vidakoviću u Trebinje.
Međutim, zbog policijskog pretresa, kokain je ostao u Sarajevu, pa je Matković uputio Vladicu Rakića da drogu preuzme u blizini jednog ugostiteljskog objekta u Sarajevu, što je ovaj i učinio te obavijestio Tomislava Vidakovića da će akciju dalje voditi I. M, koji je organizirao transport do Trebinja. Droga je ponovo završila u šteku Tomislava Vidakovića, odakle je nakon nekoliko dana I.M. predano pola kilograma.
Kada je u pitanju krivotvorenje osobnih i putnih isprava, Sud BiH je u prvostupanjskoj presudi utvrdio da je Milan Matković tijekom 2020. godine nabavio krivotvorenu makedonsku putnu ispravu sa svojom fotografijom na ime Muča Ronald, u kojoj nije bilo evidentiranih podataka o prelasku državnih granica.
Zbog toga mu je korištenje ove isprave bilo otežano. Prema presudi, po uputstvima Milana Matkovića, Tomislav Vidaković je tražio od osobe inicijala B. V. da mu stavi pečat granične policije BiH, kako bi evidentirali makar jedan fiktivni ulazak u BiH.
U presudi se dalje navodi da je B.V. zamolio Dejana Radovanovića, graničnog policajca BiH, da to uradi, što je ovaj i učinio u studenom 2020. godine.
Evidentiran je ulazak lica Muča Ronald kao suputnika u vozilu kojim je upravljalo Aleksandar Petrušić, pri čemu je i pečatiran pasoš. S ovom putnom ispravom Matković je putovao u Tursku.
U jednom dijelu presude se navodi kako je Matković Vladici Rakiću nabavio krivotvorene hrvatske putne isprave, na kojima je fotografija Vladice Rakića uz lažno ime Igor Vareškić, uz pomoć čega je želio da mu osigura i dokumente Bosne i Hercegovine.
Po informaciji koju im je tada uputio optuženi Miroslav Čalija, za bh. dokumente su morali osigurati prebivalište u BiH i dokument s fotografijom.
Matković je od Mitra Blagojevića tražio da za Rakića osigura fiktivno prebivalište na ime Igor Vareškić, kako bi dobio osobnu iskaznicu. Blagojević je potom u Goraždu stanodavcu lažno predstavio Vladicu Rakića kao osobu koja želi da pokrene biznis, pa joj treba smještaj.
Stanodavac je dao izjavu kako Igor Vareškić stanuje na navedenoj adresi, čime je ovaj ovu izjavu upotrebio za prijavu prebivališta na ime Igor Vareškić te nakon toga izvadio osobnu iskaznicu BiH, a potom i bh. putovnicu.
Dokumente je upotrijebio i za otvaranje bankovnog računa u Foči, navodi se u presudi.
Nastavak pronađite OVDJE.
